Fashion
Dugoooo sam čekala na objavu ovog posta i dugooo razmišljala kako započeti pisanje o temi o kojoj ima toliko toga što želim drugima reći. Bilo da su pobornici blw metode, bilo da tragaju za informacijama o ovoj temi koje se nažalost u Hrvatskoj, još uvijek, ne mogu baš naći u velikoj i lakoj mjeri.
I taman kada je prolazio još jedan dan naše blw dohrane i još jedan dan dok mi hrpa postova o našem iskustvo hranjenja po blw metodu čeka u bilješkama, naletjela sam na objavu jedne Insta mame koju jako cijenim, a koja je objavila post o pokušaju hranjenja svoje djevojčice po blw metodi. Pokušaju za koju je rekla da je zadnji. Previše je toga bilo što sam joj krenula pisati u komentar sa željom da zaista i ona i druge mame koje to budu čitale dobiju neki smisleni komentar u kojem sam krenula odgovarati po njenim navedenim razlozima * zašto ne blw metoda*.
Komentar sam napisala do kraja međutim, zbog duljine teksta Instagram mi naravno nije omogućio da taj komentar i objavim pa je nastao ovaj post.
Sudbina.
Napokon.
I zapravo je sudbina htjela da baš ovaj post bude prvi u nizu koji pišem na tu temu. Ne zato što sam nabrijana ili zato što mislim da sam supermama ili bolja od drugih. Ne zato što mislim da je bolja blw metoda od neke druge. Ne zato.
Nego zato što znam kako je meni bilo kada sam kretala u istraživanje.
Jer znam koliko mi je i samoj bilo teško ne samo naći na hrvatskom informacije o tome ( prije nego se odlučiš kupiti knjigu) nego jer znam koliko mi je i samoj bilo teško krenuti blw putem dok su me ljudi i iz najbliže ( a da ne pričam vjerojatno iz daljnje hahahh) okoline gledali u čudu. I nemam ništa protiv čuda, ali imam iz čuda koje proizlazi iz neznanja ili neinformiranosti.
Pa vjerujem da je uvijek prije bilo čega najbolje sve provjeriti. Sigurno na ovom svijetu postoji i netko tko je pokušao ovu metodu hranjenja, uz sve moguće strpljenje i volju, i sebe i djeteta i uz svu moguću literaturu i pripremu, ...pa mu možda ipak unatoč svemu nije uspjelo niti došlo da nastavi. Ali razlika takvog odustajanja, iskustva ili komentara od drugih je u informiranju pa onda takva osoba koja je možda sve napravila po psu ( kako bi se reklo) neće kao razloge *zašto ne blw metoda* iznositi neke stvari koje su objašnjene na 10oj stranici knjige.
To je kao da je krenem pričati o pripremi kašica za bebe pomoću kuhala i miksera, a u životu ga nisam nijednom koristila, a niti pročitala upute koliko se u kuhalu kuha cikla, piletina ili krumpir.
Najveći razlog zbog čega pišem ovaj prvi post na ovu temu je taj što možda u ovom trenu negdje postoji neka Hana koja surfa internetom ili Instagramom u potrazi za informacijama o blw metodama i bori se s nekim svojim pitanjima, uvjerenjima i osudama. Za tu Hanu pišem ovaj post....jer znam koliko bi meni ovakav post olakšao na početku put prema blw metodi.
Za početak, svakome bi preporučila da prije početka pročita knjigu Beba vođa do hrane ako ga već ta tema imalo zanima ( a onda i pogleda yt videe i sl) i informira se prije početka takve metode.
Upravo nakon pročitane knjige dobije se odgovor na točke koje su bile postavljene u tom ili sličnim postovima i
komentarima na tu temu pa ću se i u ovom postu na njih osvrnuti.
Nikad se ne nudi pretrpani tanjur hrane.
Pogotovo ne za prvi put.
Na početku se ponudi nekoliko komada ( ploškica za lakši hvat) i
onda se dijete na taj način upoznaje s namirnicama.
Uz to, kada izgube interes ili kada se zamisle onda im se ploškica može postaviti u razini očiju da ih vide.
Na taj način dijete će uzeti iz majčine ruke u 99% slučajeva hranu i istražiti ju.
NIkad se ne gura u usta hrana niti se ista izvlači iz ustiju.
To se radi jedino ako se dijete baš guši- ne zagrcava i vi vidite komad u prednjem dijelu ustiju
i na taj način mu pomognete - objašnjenje u videu koji sam na dnu stavila).
Dijete bi se trebalo hraniti nakon što je nahranjeno već mlijekom, barem sat - pol sata prije hranjenja.
Nikad ako je dijete preumorno, pospano ili nadraženo...
Naravno da u periodima kada im izlaze zubići, imaju skokove u razvoju, prehlađeni su i sl. nemoguće od beba očekivati da će biti oduševljeni s tim ritualima. Naravno da je moguće da dijete odbija hranu nekad i nećete ga siliti da jede pod must.
Nastavit ćete nuditi poslije, dan nakon, ponovo i sigurno će već sutradan ili dan nakon beba biti zainteresiranija.
S vremenom ćete znati i sami kada je najbolje vrijeme za doručak, ručak i večeru...i znat ćete procijenit tajming.
A tajming kod hranjenja, kao i u svemu s bebama je sve.
Postoje kabanice ( Ikea i wish imaju odlične) koje se stave preko odjeće.
Oko hranilice bude kapljica i komada, ali nereda na taj način može biti i kod hranjenja s kašicama. I kod straijih osoba, a kamoli neće biti kod malih beba. Nećete hranilicu postaviti baš direkt kraj bijelog zida ili zavjesa, ali naravno da možete očekivati da će na podu biti ostataka.
Neki stavljaju na pod papir ili najlon za zaštitu, ali evo npr mi bi to ne stavljamo, nego samo prebrišemo jednostavno pod poslije toga. Kuhinja nam nikad nije bila čišća. Oni su u tom periodu razvoja kada im je jako zanimljivo bacati predmete i slušati zvukove pada ili šuškanja pa to rade i s hranom.
Kažeš im da to ne rade kao npr i kada kažeš Ne u slucaju kada im zubi rastu pa grizu bradavicu, penju se na regale, grizu sve moguće po stanu, žele jesti biljke, zemlju, travu i slično...isti je princip. I shvate nakon nekoliko puta da to ne smiju.
Znam da ljudi ne žele ulaziti u dodatni trošak i bas zbog toga što ljudi koji bi to htjeli možda probati zapravo ne mogu saznati dodatne info prije nego kupe knjigu ( u knjižnicama je knjiga često rezerviran na duže vrijeme i nije ju moguće posuditi) i taj problem imala sam i ja. Ne želiš nešto kupovati prije nego vidiš je li ti to paše, a dovoljno stvari možda netko već kupi za bebe koje ne koristi...pa ne želi dodatno trošiti prije nego uopće krene sa dohranom.
I zato pišem ove postvoe da se ljudi mogu informirati barem o nekim osnovama prije početka.
Ja kada sam krenula držala sam je u krilu, bez hranilice ( tada se jš nije ni samostalno posjela pa i nije mogla sjediti u hranilici) koju smo čekali da dođe, bez kabanice i bez podloga i tanjura pa smo uspjele papati i bez toga i ok je, može se naravno i tako.
Ja sam samo navela sve te mogućnosti da ljudi koji kreću mogu pripremiti i te stvari koje im olakšavaju.
Kao npr mikser kuhalo kod kašica koji isto nije nikome zaista nužan jer neki ga neki ne mogu kupiti pa onda mikasaju sa štapnim na primjer.
Što se tiče bacanje hrane koja kao ostane neiskorištena nakon njenog dijela, rekla bih da je zaparvo isto kao s kašicama. Sve što joj ostane mogu pojesti roditelji i na taj način čuva se hrana. Također, sve recepte naučila sam raditi u manjim količinama nego prije (kada sam npr rižu kuhala u količini kao da radim gozbu za cijelu kinesku četvrt). Nije to takav nered i bacanje kakvi ljudi misle da ostane iza toga. Odgojena sam da se hrana ne baca i da se uvijek maksimalno iskoristi namirnica tako da se tako odnosim prema hrani i za vrijeme ove metode.
Postoji na tržištu velik broj click mat podloga koje se stave na stol ili hranilicu kako tanjuri ne bi bježali. Čak i bez toga, hrana se može staviti direktno na hranilicu ili stol ukoliko postoji mogućnost da im tanjur ili pomicanje tanjura odvrati pažnju.
Što se tiče respekta oko hrane i ne daj Bože razbacivanja s hranom, upravo suprotno promiče blw metoda-
a to je učenje od malih nogu da je svaka namirnica posebna,
posebnog mirisa, okusa i teksture te ju je nepotrebno miksati kada dijete sa njima možeš upoznati u izvornom obliku.
Također, tome u prilog ide i činjenica da ova metoda potiče cijelu obitelj na uživanje u zajedničkim zdravim obrocima te se na taj način i štede namirnice i trošak kućanstva jer se svi hrane jednakim namirnicama. I sva hrana koja se pripremi za bebu zapravo se u većoj količini pripremi za cijelu obitelj, a za njih se odvoji zaista mala količina.
Tako da je blw zaista suprotno od riječi razbacivanje ili nepoštovanje hrane.
Pogotovo zbog toga što djeca u toj dobi imaju jako malen želudac, a još više kada znamo da im je do godine dana ionako potrebna jako mala, ali zato hranjiva i bogata (vitaminima i mineralnima ) količina hrane s obzirom da im je ionako mlijeko ( dojeno ili formula) najbitnije.
Sto se tiče učenja hranjenja djece da već i u toj najranijoj dobi jedu juhe, jogurt, maneštre i slična tekuća jela na žlicu
moj stav je da će se ionako jednom upoznati sa žlicom ( a poslije i sa vilicom) i da će ionako proći tisuću faza tijekom učenja hranjenja
( i strajkove, favoriziranje, odbijanje...) pa zašto onda ne bi počela otpočetka na taj način učiti i hranjejnje na žlicu?
Jednom će i tada uzeti žlicu i sigurno izliti iz nje juhu pa onda po meni zaista nije da je problem ako to npr za vrijeme učenja napravi 7mjesečna beba.
Na isti način kako je učimo drugim socijalnim vještinama tako ćemo je naučiti da se žlica ne baca.
Ali voljela bi kada bi ljudi koji imaju averziju od izlijevanja tekućine iz žlice po bradi, podu ili hranilici mogli vidjeti i doživjeti trenutak u kojem njihova beba zaista i pojede cijeli sadržaj žlice. To su divni trenuci u kojima te još više briga što drugi ljudi misle o blw metodi.
I trenuci kada si sretan što si tim putem strpljivo krenuo.
Komentari da su svi naši preci jeli pomoću kašica mi je uvijek najveći top svih komentara.
Vremena se mijenjaju, a time i način života.
Moja baba koja je svaki dan s bebom morala u njivu ili u ispašu stoke imala je potpuno drugačije dnevne rituale nego sto ja danas imam i većina mama i zena u ovo vrijeme.
Također, nije sigurno mogla na kaciji kupiti avokado, nego je hranila svoju bebu s onime što je imala u polju tako da su mi te usporedbe totalno neusporedive.
To je meni isto kao i kada netko kaže da su koristili hodalice i ništa im nije bilo pa opet danas istraživanja pokazuju da fakat hodalice nisu bas prve na listi kao neki proizvod koji je ultra koristan djeci.
Također, strah od nestašice hrane i ratom pogođena regija, s godinama su utjecali na pogled na hranu na ovim prostorima kada su mame ( neovisno da li još dojile ili više ne) stajale u redu i čekale mlijeko u prahu kako im djeca ne bi ostala gladna ako se ne daj Boze nešto dogodi.
Vrijeme se promijenilo, ne živimo više u tim vremenima i stil života od tada je hvala Bogu drugačiji.
Svatko može odabrati u bilo kojem trenu što će jesti.
Domaću hranu, gotove kašice ili hranu u prahu.
Možda će jednom u budućnosti biti normalno pojesti hranu u nekom drugom obliku.
Nešto sto je danas normalno uskoro će možda biti prošlost, a nešto sto danas ne možemo ni zamisliti već sutra će nam biti normalno.
Nasi preci nisu imali ni mobitel ni google ni tablet pa su svi super ispali, ali danas se svi ( ok, velika većina) možemo složiti kako nam je bez tih stvari život jednostavno nezamisliv. Isto tako, prije roditelji nisu toliko šetali, putovali, išli na razno razne aktivnosti i svakako su imali drugačije dnevne obaveze.
Da ne pričam o tome kako su žene prije niti 30ak godina isle za vrijeme trudnoće jednom ( ako i to) na ultrazvuke pa se i to danas promijenilo hvala Bogu i ide se naprijed u svakom pogledu. Tko zna do kakvih će se otkrića i promjena doci kada Mila i njena generacija budu roditelji....Ja joj sigurno tada neću govoriti ako bude neka druga metoda bila razvijena govoriti: ti si jela po blw metodi i ispala si dobro hahha nego ako su valjda došli neki ljudi s vise znanja od mene i nakon vise istraživanja nego sto sam ih ja provela, do nekih metoda onda valjda ima nečega u tome. Ne kažem da su odmah i bolje ili da je to za svakoga.
Meni je jasno da ne može svatko u dnevni raspored ubaciti (barem) 30 minuto hranjenje bebe tri puta na dan.
Mislim pa ne mogu ni ja. Činjenica je da to ne traje svaki puta tako niti nije svaki puta najneurednije ikada.
Nekad traje duže, nekad kraće....
Činjenica je da meni naš zajednički doručak omogućava da i ja za to vrijeme popijem barem gut tople kave i da naučim koliko je važan doručak ( koji nikad prije nisam imala naviku jesti). Činjenica je da ja uživam u tom našem vremenu i u njenom musavom osmijehu.
Pogotovo sada kada već tri mjeseca tako jedemo pa je onda i ona sada već naučena na taj ritual.
Vidjela sam jedno pitanje koje se netko pitao :
kada mame koje hrane djecu s blw metodom jedu? Pa s njima. Kada i oni jedu.
Na isti način na koji jedu i sve druge mame. Brže nego što smo jele prije nego što smo postale mame.
S vremenom naučiš jesti brže nego što si možda ikad prije jeo. Kao i sa tuširanjem, spremanjem ili šminkanjem.
Jasno mi je da je drugačije kada imaš blizance, dvoje djece, troje ili petero za vrijeme ručka, ali ima toliko primjera gdje i to ljudi rade pomoću blw metode.
A to je sve još i lakše ako je cijela obitelj na okupu.
Teže je naravno kada su mama i beba ( ili bebe) same za vrijem obroka, ali mame mogu sve.
Pa onda zaista ne vidim problem u tome da se nekoliko minuta nakon jela pokupi preostala hrana sa pladnja,
u nekoliko poteza obrise pod, skine kabanica, operu rukice, lice i presvuče robica...To ionako radimo cijelo vrijeme.
Komentari vezani za gušenje ili zagrcavanje su pak posebna priča.
Te situacije su moguće nažalost neovisno o načinu hranjenja.
Paaaaa ja sam prva bila u strahu od zagrcavanja....ali nisam stala na tome nego sam krenula istraživati.
Pisala sam o tome kako nisam htjela da moj strah bude prepreka za Milu u bilo kojem pogledu.
I zapravo me u našem slučaju upravo taj strah i odluka da se borim s tim strahom dovela do vrlo detaljnog istraživanja ove metode.
Pomogla mi je da se ipak malo manje bojim znajući da se zagrcavanjem ona uči.
Da je to prirodan način kojim se tijelo bori da izbaci višak.
Naučila me da znam razliku između zagrcavanja i gušenja i bas zbog ove metode istražila sam sve moguće videe kako pomoći bebi, ali i većoj djeci ako se zagrcnu od hrane, legića ili smokija....
Vani npr roditelji prolaze takve tečaje, kod nas to još nije praksa, a mislim da bi to pomoglo roditeljima sa znanjem koje je dobro imati, ali s nadom da to nikad neće nikome trebati.
Video koji je nama pomogao za učenje prve pomoći:
https://www.youtube.com/watch?v=ePodw7L_mFM
Video koji je mi je pokazao kako s vremenom zagrcavanje prođe i kako to izgleda:
https://www.youtube.com/watch?v=b5X_wEOPGWU
I za kraj, samo ću reci još i to da smo Kiki i ja cijeli život bile pretile osobe, sklone kaloričnoj, ali prefinoj hrani i da se zadnjih godina učimo drugačije hraniti.
Krenuti ispočetka.
Ja sam znala da će me Mila totalno promijeniti i da ću se zbog nje truditi biti najbolja verzija sebe u svakom trenu. To je sve skupa utjecalo i na to da istražujem kako promijeniti način života, prehrane i uvjerenja koja prenosimo na djecu koja sve uče od nas, od doma.
Zbog svega sto sam navela, za nas je zaista odluka da krenemo blw metodom bio odličan izbor jer smo se i zbog Mile naučili birati zdravije namirnice.
I drago mi je da smo unatoč strahu krenuli tim putem. I to unatoč tome sto niti moja mama ni Kikijeva mama pa ni Kiki nisu bili s tim oduševljeni.
Ali ja sam znala da sam ja ta koja godinu dana doma provodi sa našom bebom i ja sam ta koja ce većinu doručka i ručka pripremati za nas dvije dok je on na poslu ili izvan Rijeke. I znala sam da ćemo neke ( mnoge) obroke nas dvije same jesti pa sam si uzela to pravo da odlučim kako će naši obroci izgledati.
Ja znam da će svi oni koji vole ( ali i oni koji ne vole) kuhati svojoj djeci uvijek najfinije stvari i da će svi zajedno uživati u obrocima, ali bi mi bilo žao da svi oni koji nekad odluče barem na jedan dan probati ovu metodu ili joj daju kakvu takvu šansu ne odluče istovremeno i pročitati knjigu pa bi im možda iskustvo hranjenja bebe po blw metodi bilo drugačije. Uopće nije stvar hoće li netko odlučiti hraniti bebe po blw ili pomoću kašica, nego je poanta da često nailazim na negativne neinformirane komentare i osude blw metode od onih koji nisu pročitali knjigu pa onda niti ne mogu znati cijelu pozadinu takve metode.
Aaaaa onima koji su odlučili krenuti ovim putem želim svu sreću dalje i ne obazirite se na prelude komentare okoline.
Vi i beba ćete uživati u čitanju knjige i na blw putovanju i to je zaista jedino i najbitnije na početku i kraju ove priče.