Fashion
Još i prije nego sam ostala trudna počela sam proučavati razne grupe za roditelje koje su se počele otvarati na fejsu. Jedna od takvih grupa bila je Razvojne igre za djecu s kojom sam se oduševila, a onda sam putem te grupe u jednom komentaru susrela oznaku blw.
Nisam znala uopće o čemu se radi, ali s obzirom da sam inače znatiželjna po prirodi i volim istraživanje, krenula sam googlati taj termin. Baby led weaning? Beba vođa dohrane? Čekaj, šta? Netko daje bebama neku drugu hranu osim kašica? Šta nije da s kašicama svi počinju?
Mislim ja do tada nisam uopće imala iskustva po pitanju hranjenja malenih beba, ali oko mene je većina hranila djecu na početku s kašicama i mislila sam da je to jedini način hranjenja. Sestra i ja smo isto odrasle uz kašice, kao i Kiki tako da ni moja mama ni Nada nisu imale drugačije iskustvo. Prije toga nikad nisam ni čula ni vidjela nešto drugačije od toga i uopće mi na prvu nije bilo jasno kako je to moguće.
Odmah na početku shvatila sam kako takva vrsta metode u Hrvatskoj nije prepoznata niti zastupljena u onoj mjeri u kakvoj je hranjenje kašicama i da je u tome velika razliku kod nas od Amerike...
Znajući kako sve ono što kod njih krene, kod nas dođe s velikim zaostatkom ( imam rođake u Americi pa je tako sa svim novostima uvijek ista priča) pomislila sam da će sigurno kroz nekoliko godina to i kod nas biti uobičajeno.
Tada sam već nakon prvih klikova našla desetak američkih stranica s tom tematikom, tekstove u kojima mame pišu o svojem iskustvu i uvode čitatelje u takvu vrstu hranjenja.
Kao glavno štivo odmah se istaknula knjiga : Beba vođa dohrane Gill Rapley.
Odmah sam išla vidjeti postoji li hrvatski prijevod (prvo izdanje je 2011. godine) i oduševila sam se kada sam vidjela da se knjiga na hrvatskom može kupiti na harfi.
Znala sam da ću se jednog dana kada budemo dobili dijete sigurno vratiti toj temi i proučavanju.
Nakon par godina počela sam se sve češće susretati s tom temom, na instagramu sam znala nekoliko mama koje su tako hranile svoje bebe, a i hashtag
#bebavodadohrane #babyledweaning doveo me do raznih profila gdje sam na slikama mogla vidjeti kako to izgleda u hrvatskoj stvarnosti.
Tih godina, svaki put kada bih vidjela neku sliku ili video te tematike zamišljala sam kako ćemo jednog dana mi tako papati s našom bebom....
Aaaaa onda smo saznali da će nam doći Mila i od tog trena svo slobodno vrijeme s posebnim guštom sam koristila za čitanje svih mogućih knjiga, blogova i web stranica koji su nudili razne informacije trudnicama i mamama.
Ja sam inače takva osoba. Po pitanju većine stvari u životu tako da svima onima koji me poznaju to moje proučavanje zaosta nije bilo čudno.
Prije nego što nešto kupim, napravim ili odlučim ja izanaliziram to postupanje iz svih mogućih kuteva.
Jedino sam u nline shoppingu impulzivna s odlukama hehe
Ali kada se radi o nekim životnim, bitnima odlukama, ja ću uvijek napraviti opsežno istraživanje i tek onda odlučiti šta je za nas najbolje.
Čim sam počela čitati odmah sam znala da ćemo mi krenuti tim putem iako sam odmah osjetila strah.
Ja sam netko tko je za neke stvari jako prestrašen i u konstantnom strahu i panici i baš zbog toga znala sam da ću sa strahom od zagrcavanja i gušenja imati najviše problema sama sa sobom.
Aaaa onda ako je i mene samu strah, pitala sam se kako ću tu metodu prvo objasniti Kikiju, a potom i mojoj i Kikijevoj mami.
Znala sam da prije tog koraka s objašnjavanjem prvo trebam biti sama sa sobom sigurna po tom pitanju. Znala sam da me čeka još jedno učenje u nizu...
Kada imaš znanje s njim dolazi i sigurnost, a kada imaš sigurnost onda možeš i sebi i drugima odgovoriti na pitanja-šta jede tako, kako jede, da li se zagrcava, da li je gladna, da li premalo jede, pije i sl.
Znala sam da će slična situacija s pitanjima i neznanjem kao i po pitanju nekih drugih tema pa sam odlučila sve proučiti da si mogu što više pomoći i da si mogu odgovoriti na što više pitanja.
Kao i s trudnoćom, porodom, dojenjem i prvih mjesec dana s Milom, pitanja sam imalaaaa bezbroj.....
Mišljenja sam da znanje uvijek pobjeđuje i pomaže.
ročitala sam valjda sve moguće blogove, naručila knjigu, pogledala video blogove, ispitala ljude koji su prije mene krenuli tim putem, naučila razliku između zagrcavanja i gušenja,
pogledala videe kako pomoći djeci ako se zagrcnu ili ako uslijedi gušenje,
učlanila se u fejs grupu Beba vođa dohrane .... i hrabro sam odlučila krenuti putem blw metode.
Za početak trebala sam Kikiju to prezentirati na način koji može razumjeti netko tko nije prelistao tisuće i tisuće stranica.
On nije osoba koja će čitati knjige ili gledati vlogove u svoje slobodno vrijeme, zato sam mu ja morala u najkraćim, ali najvažnijim crtama dati uvod u blw metodu i istaknuti prednosti u odnosu na druge načine hranjenja.
Istaknuti zašto mislim da je to za Milu bolje, zašto mislim da je za nas bolje da krenemo tim putem...
U tom načinu prehrane vidjela sam toliko prednosti, da sam odlučila da nije fer da moj strah od toga bude prepreka za Milin put.
Kao što me inače strah i drugih stvari kao što je klaustrofobija od gužve, mase ljude, skučenih prostora i sl., pa opet za nju ću napraviti sve...Shvatila sam da moj strah ne smije biti prepreka za nju.
Da moj strah ne znači nužno i njen strah.
Jedna mama je jednom prilikom napisala da sve dok se mama ne oslobodi od zagrcavanja i gušenja i sve dok ne dopusti da ju beba vodi kroz proces hranjenja...nije pravo vrijeme da se krene.
I slažem se s time. Jer ako meni nije ugodno gledati kako ona uči ispljunuti, progutati, prožvakati...cijeli taj proces bit će neugoda, a to zaista nije cilj.
Cilj je da obitelj i beba steknu međusobno povjerenje i da putovanje zvano hranjenje bude što ugodnije.
I zato sam ja dosta rano počela proučavati šta ćemo i kako ćemo nakon 6 mjeseci jer sam htjela imati što više vremena da me prođe strah....i prošao je u većoj mjeri,
ali ja ću uvijek strepiti jer sam jednostavno takva osoba. Također, znala sam da u jednom trenutku neovisno počeli s kašicama ili blw metodom moramo preći na krutu hranu i znala sam da bi isti strah imala i tada.
Po vlastitom iskustvu mogu reći da sve postane puno lakše nakon što nekoliko puta vidite kako vaše dijete samo izbacuje hranu za vrijeme zagrcavanja i nastavlja jesti dalje.
Povjerenje je broj jedan u ovoj priči.
Naučiti se prepustiti i pustiti da nas oni vode, da su oni vođe...e to su najbitnije lekcije koje sam naučila.
Još ako ste pritom control freak kakav sam i ja, onda možete zamisliti šta znači prepustiti se u ruke nekom drugom.
Prepustiti se u ruke malom djetetu koji zapravo zna šta mu je najbolje....
Trenutak kada sam odlučila njoj vjerovati i dopustiti joj da krene sama u istraživanje smatram jednim od svojih najhrabrijih poteza i iako me bilo užasno strah, danas sam sretna što sam joj se prepustila.
I sretna sam što sam joj pustila da bude naš vođa.
Nadam se da će vam svi članci s odgovorima na pitanja pomoći i da će vam se sviđati svi recepti.
Uživajte u blw putovanju i sretan put vam želimo.
-----------------------------------------------------------
Mila na slici nosi Ikea kabanicu
i jede Veronika jogurt, kivi i banana kruh - recept možete naći ovdje.
