Fashion
Kada bih morala birati gdje putovati svake godine u veljači uvijek bih odabrala Veneciju. Mislim da je Venecija savršeno mjesto za doček proljeća, karnevala i Valentinova. Takvu ideju osim mene sigurno ima i velik broj drugih ljudi pa je gužva čest dodatak izletu u Veneciju. Zapravo činjenica je da je tamo stvrano uvijek gužva. Kao i u našem Dubrovniku. No gužva nas nikako ne smije spriječiti da putujemo, već uvijek mora prevagnuti optimizam i nadanje da će baš taj put kada mi idemo gužve biti manje.
I ovaj put zaista nam je i bilo tako. Iako je sve govorilo kako će 16.2. u Veneciji biti haos od gužve, zapravo je taj dan u Veneciji bilo najmanje gužve koju sam ja do sada tamo vidjela. A bila sam do sada desetak puta u tim situacijama i to u različitim godišnjim dobima i zaista je uvijek divna, neovisno što je gužvovita. Za mene posebno lijepa u veljači.
Ovaj izlet u Veneciju bio je različit od svih prethodnih jer smo ovaj put krenuli s Milom. Zanimljivo je to kako destinacije totalno drugačije promatraš kada postaneš roditelj pa se zapravo ne možeš sjetiti svih detalja koji su ti potrebni kako bi ti putovanje s bebom proteklo što jednostavnije i koji bi ti tada baš dobro došli. Jednostavno, sve dok ne putuješ s bebom na neke stvari ne obraćaš pažnju, a u slučaju Venecije to su definitivno mostovi.
Divni, uski, strmi i gužvoviti venecijanski mostovi...
Definitivno su najveći izazov kada se na ovo putovanje kreće s bebom.
U tom izazovu svakako klokanica i lagana kolica na sklapanje mogu pomoći, ali činjenica je da postoji velika vjerojatnost da će barem nekoliko puta svejedno biti potreba za dizanjem kolica ako postoji želja za obilaskom predivnih lokacija u Veneciji poput Ponte di Rialto ili prelazak preko Canal Granda. I to neovisno ako su bebe u kolicima ili izvan njih i neovisno kojim putem krenuli prema Veneciji.
Međutim, u ovom tekstu otkrit ću vam da postoje i neki trikovi pomoću kojih zapravo možete doći sve do Trga Svetog Marka s bebama u kolicima, a da ih zapravo nijednom ne podignete preko mostova ako taj dio baš potpuno želite zaobići...
Mi taj dio s mostovima i dizanjem nismo htjeli potpuno zaobići.
Čim smo se dogovorili da ćemo ići u Veneciju odmah smo znali i da ćemo uzeti kolica jer se Mila u njima voli voziti, u njima voli spavati i ta kolica su zaista njen drugi dom...ali tu odluku smo donijeli potpuno svjesni i spremni da će biti puno nošenja.
Realno, na svim putovanjima do sada uvijek je bilo situacija gdje je nošenje kolica preko stepenica ili mostića bilo brže, jednostavnije i praktičnije nego neki zaobilazni putevi i Kiki bi ju uvijek u tim situacijama podizao i na to smo se već navikli...
Ovaj put ta priprema je bila pojačana jer smo za Veneciju znali šta nas čeka...odnosno, Kiki je znao šta ga čeka. Ali znao je i da ga na povratku doma s ovog izleta čeka rezerviran stol u restoranu s leskovačkim roštiljem Na Burji pa mu je sigurno sve to skupa lakše palio...
Možda je to bio i jedini razlog zašto je na ovaj izlet i pristao hahaha Ali, najbitnije je da smo svi sretni i zadovoljni, a razloge je u ovom slučaju bolje ne ispitivati...
Ono što vama može pomoći kod odlaska u Veneciju s dječjim kolicima svakako je odabir smjera dolaska.
Nekoliko je opcija kako možete doći do centra Venecije, a ovdje ću spomenuti dva najčešća, od kojih je jedan potpuno prilagođen toj situaciji s kolicima. Odabirom ove rute do Trga Svetog Marka možete stići bez da ijednom podignete kolica. U tom slučaju, autom vozite prema Punta Sabbioni, tamo se uz naplatu parkirate i ukrcate se na vaporetto - brodić koji će vas za nekoliko eura odvesti do Venecije.
Vaporettom ćete doći na južnu stranu Venecije, iskrcat ćete se na S. Zaccaria( ispred hotela Danieli) i prijeći most Paglia na kojem postoje rampe koje pomažu s dječjim i invalidskim kolicima. Mislim da te rampe nisu uvijek bile tu jer msilim da bih se toga sigurno sjećala, ali kako tada nisam razmišljala o kolicima, nisam sigurna..ono što mogu reći, neovisno o tome je: bravo Venecija što misli na sve svoje posjetitelje i što ulaže u takve stvari. Kada bi se barem i drugi gradovi na to ugledali...ali ostaje nada da jednom hoće...
S mosta Paglia vidi se poznati most uzdaha - Ponte di Sospiri.
Taj most povezivao je stari zatvor, koji je bio smješten u Duždevoj palači i novi koji je bio preko kanala. Engleski romantičar, Lord Byron, popularizirao je priču o mostu uzdaha, po kojoj je šetnja tim mostom bila posljednji pogled na slobodu, za kojom bi oni sa druge strane uzdisali gledajući. Uz most je vezana i priča kako su s njega uzdisale žene kada bi njihovi muževi prelazili preko mosta, a one bi ih zadnji put gledale...a uz to postoji i legenda koja kaže da je most dobio ime po uzdasima zaljubljenih parova koji bi se ispred mosta ljubili za vrijeme predivnog zalaska sunca.
Meni se naravno najviše sviđa upravo ta legenda, ali neovisno o tome u što najviše vjerujete, činjenica je da je plato ispred mosta Paglia jedno je od najljepših lokacija s koje možete uživati u zalasku sunca. Svakako se toga probajte sjetiti ako ste u vrijeme zalaska sunca još uvijek u Veneciji.
Mi smo ovaj put odabrali drugi smjer dolaska u Veneciju. Po nama ljepši, ali svakako i teži put.
Mislim, trebalo je zaslužiti taj roštilj na povratku, zar ne? Haha
Dolazak s te, nazovimo je, sjeverne strane grada, uključuje 11 puta podizanje kolica - u jednom smjeru, ako smo dobro brojali, ali tim putem do Trga Svetog Marka šetate predivnim dijelovima Venecije koje inače ne biste vidjeli. Mi smo mislili da će biti još i više i da će biti još gore.
Ja sam svaki put do sada dolazila u Veneciju s južne strane bilo vaporettom ili privatnim taxi brodićima i nikad nisam šetala toliko daleko od centra na sjever u ovom smjeru da bih vidjela ovaj dio grada koji me apsolutno oduševio.
Vjerujte mi da se isplati jer se i Kikijusviđa, a on nije osoba koja se oduševljava stvarima (tako lako i brzo) kao i ja hahha
Također, u ovom dijelu grada ili nema gužve ili je ima, ali malo i neusporedivo manje nego kada dolazite s južne strane grada....tako da bih taj smjer kretanja predložila svima onima kojima mostići do centra ne predstavljaju toliki problem već im je veća motivacija uživanje u razgledavanju.
Nakon dolaska s te sjeverne strane, parkirali smo se u garaži Marco Polo.
Garaža se plaća na cijeli dan neovisno koliko sati ostali i cijena je 30 eura.
Od te garaže šetnjom od 20ak minuta stižete na Trg Svetog Marka.
Ta šetnja trajat će naravno i duže ako zastanete u sve divne suvenirnice i mirisne slastičarne i pizzerie putem.
Naravno trajat će još i duže, ako kao i ja volite slikati pa ćete do centra već imati stotinu slika zgrada, kanala, gondola i mostića.
Putem ćete sigurno susresti još roditelja koji će imati iste izazove s kolicima kao i vi tako da znate da niste sami, a međusobni osmijeh podrške olakšat će vam te trenutke.
To se posebno odnosi ako ako idete u Veneciju u veljači kada tamo dolazi puno roditelja s djecom koja su maskirana. Aaaa koja nakon cijelog dana u šetnji i trčanju po ulicama vrlo brzo i slatko zaspu u kolicima.
Mi smo putem vidjeli i male bebice od nekoliko mjeseci i već velike bebe koje su se vozila u kolicima.
Za one trenutke kada misliš da ti je kao teško ( mislim imati zdravo dijete s kojim si na putovanju je sve samo ne teško, ali nadam se da razumijete kontekst), svemir ti pošalje znakove da znaš kako uvijek može biti teže pa je tako nama (Kikiju) postalo puno lakše kada smo vidjeli putem roditelje s blizancima u kolicima. Za one koji žele uvijek postoji način, a za one koji ne žele postoji izlika. Aaaaa šta je malo nošenja u usporedbi s uspomenama koje se stvaraju na putovanjima i izletima. I mostovima.
Šetnjom smo stigli do obale uz Canal Grande.
Uz obje strane kanala vidjet ćete velik broj restorana i kafića koji pružaju predivan pogled na Ponte di Rialto. Ovisno o dobu dana i sjeni koju sunce stvara, možete izabrati na kojoj strani kanala želite napraviti pauzu - na sunčanoj strani ili u hladu.
Meni je ovaj dio Venecije najdraži za popiti kavu, jesti pizzu, uživati u trenutku i (jedva čekati da neki drugi put opet dođe prilika za ) nazdraviti životu s Aperol Spritzom.
Za vrijeme našeg dolaska, s jedne strane je bilo prejakoooo sunce i nažalost na toj strani se osjetio miris kanala koji nam nikako nije odgovarao tako da smo se nakon slikanja na mostu odlučili za pauzu s druge strane. Tu se nalazi moj najdraži kafić i restoran u Veneciji u kojem uvijek sjedim i koji ima pristupačne cijene. Također, ovdje je uvijek i takva tišina koja nakon sve one silne gungule i gužve jako paše. Na toj strani kanala nalazi se i jedan od pristaništa za vaporetto pa se ovdje možete uputiti u kratku vožnju niz Canal Grande.
Osim što ćete vi u tome uživati, ako vam djeca vole brodove i more, sigurna sam da će se i njima ta avantura svidjeti.
Ovaj put, pogled na predivnu arhitekturu, gondole i Canal Grande bio je još ljepši jer je ispred nas bila Mila.
Dok smo mi pili najfiniju talijansku kavu, Mila je uživala u svom doručku i pecivo podijelila s golubovima.
Znali smo da će joj golubi biti glavna zanimacija baš kao i u Milanu ispred Duoma, ali kako je sada još starija nego tada i još više u interakciji sa svime što ju okružuje...igranje i hranjenje s golubovima bio joj je hit.
Osim hranjenja golubova i zajedničkog gugutanje, Venecija ima jako puno zanimacija i za malo veću djecu.
Uske ulice uvijek vode ili na Trg Svetog Marka ili na Rialto pa zbog toga zapravo postoje izrazito male šanse da se baš potpuno izgubite.
Baš zbog toga što je na gotovo svakom križanju označen smjer kretanja do navedenih destinacija, prolazak ulicama sliči kao na neku igricu. Upravo tu igricu otkrivanja ulica možete prepustiti djeci jer ćete se uvijek znati vratiti.
ok prolazite kroz ulice možda će im pažnju zaokupiti ukrasi na ulaznim vratima koji su često u obliku lavova pa i ta potraga za lavovima može biti zanimljiva. Kada smo već kod vrata, oznake na vratima u Veneciji su posebno zanimljive jer su kućni brojevi označeni po kvartovima, a ne po ulicama. Biti poštar ili dostavljač u Veneciji definitivno nije lako.
Osim brojanja vrata, možete brojati i gondole, a možete posjetiti i trgovine u kojima se prodaju predivne venecijanske maske ili drvene igračke. Također, u centru Venecije možete naci i nekoliko knjižaru u kojima možete kupiti bojanke i slikovnice koje vam mogu pomoći u stvaranju zabave kada sjednete na kavu ili ručak.
Ili kao i nama za stvaranje uspomenu.
Sa svakog putovanja skupljamo slikovnice na jeziku zemlje u kojoj smo bili s Milom, nadajući se da će joj one biti zabavne za listanje kada se jednog dana bude vratila u te zemlje ili kada joj budemo pričali o našim avanturama. Osim klasičnih knjižara, u Veneciji možete posjetiti i jednu posebnu koja se zove Libreria Acqua Alta i na našem je popisu za sljedeći put.
Od Rialta dalje šetnjom dolazite do Trga Svetog Marka, a dok se vi divite nevjerojatnoj arhitekturi Bazilike San Marco, tornju sa satom, zvoniku, Duždevoj palači i predivnom kafiću Florian, ako imate dijete koje već hoda, ono je vjerojatno već nakon prvog koraka na trgu, vjerojatno počelo trčati prema golubovima.
Još bolje mjesto (i svakako sigurnije od) trčanja za golubovima na Trgu, trčanje je u venecijanskim parkovima.
U Veneciji ih ima nekoliko koji su idealni za igranje, za spavanje u hladu ili za piknik.
Najdivnija opcija definitivno su Giardini della Biennale.
U nastavku tog parka, prelaskom preko mostića, dolazite do otočića St. Elena i parkova Giardini di Sant’Elena i Parco delle Rimembranze.
Malo je udaljenije od centra, ali se odlazak do tamo isplati ako tražite zelenu oazu za djecu. Uz to, s tog južnog dijela Venecije pruža se predivan pogled na cijelu lagunu.
Još je jedan park s kojeg se pruža predivan pogled, a koji se nalazi odmah kraj Trga Svetog Marka - Giardini Reali.
Malo udaljeniji od centra su i Park Savorgnana i Giardini Papadopoli ( u blizini garaže gdje smo parkirali) pa vam i to mogu biti opcije ako se krećete tim rutama.
Osim parkova, muzeji su isto opcija kada ste u Veneciji s djecom, neovisno jeste li s manjom ili većom djecom. Ako ste s malom djecom, tamo uvijek možete naći neki dio koji je njima idealan za spavanje : jer je tišina, nema ljudi ni gužve kao na ulicama. A nakon što bebe zaspu i vi možete uživati u svojih pet minuta, pogotovo ako u sklopu muzeja možete popiti i kavu hehe Osim toga, muzeji su odlična opcija i u slučaju ako je u Veneciji loše vrijeme jer se tamo možete sakriti od kiše. Ako ste pak s malo većom djecom, s njima možete igrati karte s blagom i traženje slika ili da oni budu vođe puta unutar muzeja. Jedan od mojih prvih izleta u Veneciju bio je s mamom, sestrom i tetom kada smo išle na izložbu Faraona koja se održavala u Palazzo Grassi. To je bilo prije skoro 20 godina i meni je to jedna divna uspomena pa se nadam da će i Mila tako sa mnom jednog dana uživati.
Ovo su muzeji koji su meni najzanimljiviji:
Guggenheim
Le Gallerie dell’Academia
Museo del Settecento Veneziano
Gallery Giorgio Franchetti
Ako vam umjetnost nije zanimljiva i mislite da niti njih to neće zanimati, a svejedno ih želite upoznati s odlascima u muzeje, onda je možda Prirodoslovni muzej za vas najbolji izbor.
Još ako vam djeca obožavaju dinosaure i ako ste uvijek u potrazi za dinosaurima...mislim da će ih veeeeeliki dinosaur u Museo di Storia Naturale oduševiti.
Osim parkova, u zimskim mjesecima u kvartu San Polo možete naći i klizalište, a odmah do pronašli smo i vrtuljak.
Ne znam ako možete uopće zamisliti moje oduševljenje kada sam iz daleka ugledala ovaj predivan vrtuljak hahah
Na ovu lokaciju se definitivno vraćamo prvom prilikom i jedva čekam gledati Milu kako se vozi na vrtuljku ( već se čujem kako vrištim od uzbuđenja hahhaha).
Što se tiče presvlačenja, osim talijanskih pumpi koje imaju lijepo sređene sobice za obitel i auta koji je uvijek opcija kod hitnih presvlačenja, najsigurnija opcija je uvijek najpoznatiji fast food restoran.
Kada smo kod restorana i hrane, talijanska kuhinja sigurno će dobiti visoke ocjene i kod vas i kod djece. Pizza, pašta, lazanje...mislim da ta jela vole sva djeca.
Mila je taman u vrijeme našeg izleta u Veneciju probala paštu i očekivano joj se sviđa...pogotovo u kombinaciji s umakom Bolognese. Mislim da bi u to ime s njom trebali napraviti đir do Bologne hehheMi smo za nju nosili hranu i za doručak i za ručak tako da smo bili sigurno da uz dojenje i za vrijeme izleta jede krutu hranu.
Inače, ukoliko želite probati neka tradicionalna jela u Veneciji, preporuke bi bile njihov balakar na bjanko - Bacalà mantecato, Carpaccio i kraljice slatkog - pandoro, scalete, pandolo, baicoli, pincia i frituleeeee - fritole venessiane.
Najsmješniju priču iz Venecije ostavila sam za kraj. Tu priču Kiki je nazvao: Kako mi je Mila sačuvala 100 eura.
Znači od našeg prvog izleta u Veneciju ( malo je reći) da sam svaki put nagovarala Kikija na vožnju gondolom.
Naravno da je 100 eura iznos koji on nikako nije htio dati na to jer njemu to nije romantično kao meni hahahha
I svaki put do sada mi je govorio : drugi put, misleći da ću ja odustati od tog plana. Zadnji put kada smo išli u jednom danu posjetiti i Burano i Murano stvarno nismo stigli pa ga ja nisam podsjećala na to, ali ovaj put sam ga naravno podsjetila.
U tome me nisu mogli spriječiti niti njegovi komentari da nam kolica neće stati ili da nećemo stići....i jedva sam ga nekako nagovorila da idemo. Ali, baš u trenu kada smo se spremali naći našeg gondolijera i kada sam već čula kako zajedno pjevamo Oooo Soleeeee miooooo dok se s gondolom provlačimo kroz kanale....iz kolica smo začuli zvuk Milinog uspavljivanja hahaha To je značilo da opcija da se sada vozimo u gondoli nikako nije poželjna jer bitnije mi je naravno da Mila ugodno spava i htjela sam da ona za vrijeme vožnje bude budna. Naravno da je Kikijevo lice u tim trenucima imalo poseban sjaj hahahha jer znao je da sada vožnja gondole definitivno otpada jer ne bismo imali dovoljno vremena i za vožnju i za dolazak na rezerviran stol i roštilj na povratku da smo čekali da se Mila probudi i onda išli na vožnju. Nekako i dalje mislim da je on nekako uštimao takav tajming i da se dogovorio s Milom da joj se baš tada počne spavati...Aliiiiii, obećao mi je da ćemo se druge godine vratiti kada Mila već bude veća i kada budemo bez ovih većih kolica ( za koja je tvrdio da ni ne stanu u gondolu hahaha a stanu fyi)....i kada Mila bude svjesnija i vožnje u gondoli i trčanja za golubovima.
Držim ga za riječ jer ovaj put to obećanje imam i zapisano pa stvarno mislim da ćemo ga i ostvariti.
Osim toga, ideje za sljedeći izlet u Veneciji su
Penjanje na Campanile i uživanje u predivnom pogledu
Burano i Murano na kojima smo bili pa mislim da definitivno moramo ponoviti s Milom
Gradić Caorle koji izgleda kao kombinacija Burana, Murana i Venecije u malom
Aqualandia i Sea life Lido di Jesolo
Shopping kao posebna kategorija:
Da nam Kiki i Mihael nisu bili glas razuma, Sanja, Mila i ja vratile bi se iz Venecije s puno vrećica.
Unatoč tome što nismo ništa kupile, ukoliko volite modu onda će vam šetnja kroz njihove ulice gdje se nalaze predivni high end dućani sigurno biti užitak sam po sebi.
Aaaa ako tražite neki suvenir osim slikovnica i magnetića uvijek se možete odlučiti na najbolji suvenir : hranu heheh
pizza rezač od Burano stakla koji mi je najdraži suvenir iz Venecije
maske
ili drvene igračke
Nadam se da će vam naš vodič pomoći u pripremi putovanja u Veneciju.
Želimo vam sretna put.