Moda
Kupnja robe za mene je oduvijek predstavljala veliki izazov, a posebno se to odnosi na odabir odjevnih kombinacija kada su u pitanju posebni događaji. U Hrvatskoj još uvijek tržište nije potpuno prilagođeno onima koji nose malo drugačije veličine, bilo da se radi o puno manjim ili puno većim brojevima. S obzirom da već godinama spadam u kategoriju onih koji nose brojeve od L na više, već sam se nekako naučila nositi sa time. Naučila sam da kada vidim bilo koji odjevni komad koji mi je u dobroj veličini da odmah kupujem, naučila sam gdje i kada je najbolje tražiti, kao i da na internetu postoji ogroooman broj brendova koji kreiraju predivne stvari neovisno koju veličinu nosili. Međutim, neovisno koliko ranije započela svoju pripremu i unaprijed planirala izgled, boju ili dezen, potraga za pobjedom često bi neslavno završila jer u trenutku kada bih ja nešto zamislila toga jednostavno na svim tim mjestima ne bi bilo. S vremenom sam potragu suzila na točno određene smjernice tako da je svaka moja potraga uvijek imala jednaku misiju: haljina A kroja, dužine do pola listova, sa suženjem u struku i sa poludugim, po mogućnosti lepršavim rukavima. Ukoliko bih i našla takvu sličnu haljinu uopće mi ne bi bio problem malo ju doraditi, skratiti ili stvoriti malo drugačiji v izrez. Međutim, takav kroj je zaista uvijek bio izazov pronaći i zato sam otprilike dva mjeseca prije krštenja Mile počela intenzivnije razmišljati što ću obući. Naravno da Kikiju moja rečenica da nemam ništa za obući zvuči potpuno suludo, ali nadam se da me svi vi koji ovo čitate apsolutno razumijete. Već je i on s godinama shvatio da to zapravo ne znači da doslovno nemam ništa za obući (jer ormari su konstantno prenatrpani), nego da nemam ništa primjereno toj prilici ili da nemam novu haljinu koju ću pamtiti baš po tom posebnom događaju.
Uz sve to, ovaj put dodatni izazov je predstavljala moja luda želja da Mila i ja imamo iste haljine. Jedna od prvih misli koje su mi se javile nakon što smo prošle jeseni saznali da čekamo curicu bile su upravo naše matchymatchy kombinacije. Uvijek kada bih vidjela takve kombinacije za mame i kćerkice srce bi mi se topiloooo i htjela sam i nama stvoriti takve uspomene. Uz to, s obzirom da Milu dojim, ovaj put je čak i najbitnije od svega bilo to da otvor na haljini bude takav da je jednostavan za dojenje u svakoj prilici i da gornji dio mogu jednostavno spustiti i dignuti. I dok ovo pišem, dovoljno mi je da pogledam cijeli ovaj popis gore i shvatim kako sam tražila skoro pa nemoguće. Aliiii, nemoguće ne postoji pa mi je tako u život u pravi trenutak doslovno doletjela pčelica Maja.
I čim sam vidjela njen profil na instagramu i slike haljina koje je do sada napravila, znala sam da sam sletjela na pravo mjesto. Osim što sam vidjela da ima modele za mame i curice koji su već unaprijed smišljeni i koje radi u raznim bojama, vidjela sam da radi i haljinice koje su prema željama drugih mama posebno krojene. Kada sam to vidjela, odmah sam osjetila da bi ona mogla biti naša the osoba. Znala sam da će u tom slučaju cijena naših haljina biti viša nego što su inače cijene njenih haljina, ali nisam mogla ni zamisliti da će cijena s obzirom na sav trud, posebnu vrstu čipke i šivanje po mjeri biti toliko (za nas planirani budžet) razumna. Nakon što sam Maji objasnila kakva je moja ideja, ona mi je odmah rekla da će onda u tom slučaju cijena za naš set biti 350 eura i ja sam sa tim iznosom bila presretna jer sam, osim što iznimno cijenim tuđi rad, znala da će biti unikat koji po meni zaslužuje takvu cijenu. Cijeli naš dogovor odvijao se preko poruka tijekom srpnja i kolovoza. I moje objašnjavanje svih detalja i njeno slikanje svih čipki koje je imala za izradu. Unatoč tome što smo bile udaljene kilometrima i što nismo do zadnjeg dana znale hoće li mi haljine stići do krštenja (kao niti danima kasnije i haljine koje smo imale kao gošće na vjenčanju) Maja mi je unijela nadu i osjećaj povjerenja koji tada puno znači i dala sve od sebe da se sve stigne na vrijeme izraditi, a onda i dostaviti do nas. Sudbina je htjela da joj ostane 3 metra bijele 3d čipke baš dovoljno da bi bilo za nas dvije i krenula je izrada čarolije. Cijeli proces je započeo mjerenjem koje sam po njenim uputama detaljno slikala i poslala, kao i željenu dužinu za Milu. Posebnu pozornost posvetila je tome da mi izraz bude zaista prilagodiljiv za dojenje i da rukavi budu baš onakvi kakve sam željela. Kada su haljine bile gotove i kada mi je poslala prve slike ja nisam mogla vjerovati da smo to uspjele stvoriti na daljinu. Već sam nekoliko puta u životu radila haljine po mjeri, baš kao i svoju vjenčanicu i znam kako inače izgleda taj proces. Znam koliko je to truda i koliko probi i vremena to iziskuje i zato me još više iznenadilo kako smo sve to uspjele napraviti samo zahvaljujući Instagramu. Nakon tog početnog oduševljenja trebalo se još samo malo strpiti i dočekati haljine doma, a kada su nam nekoliko dana prije krštenja haljine stigle na kućnu adresu i kada sam i uživo vidjela koliko su predivno ispale, stvarno sam jedva čekala da dođe dan Milinog krštenja.
Hvala Maja na svemu i jedva čekam naše nove dizajnerske avanture.
Čim dobijem još slika od naše drage fotografkinje Ivane staviti ću i njih u nastavku.
Puno pusa šaljemo vam svima ja i Mila:*
