Moda
Godinama sam se borila s viškom kilograma i to samo svojom krivicom. Iako sam gurman i volim hranu, to ipak nije bio razlog te borbe. Prežderavanje i pretjerane količine svakako su najviše utjecale na to da se ta borba nikako ne završi. Isprobala sam tisuću dijeta i tisuću puta čekala novi ponedjeljak da dođe i da krenem ispočetka. Znala sam naravno da ako se potrudim mogu uspjeti, ali često je želja za slatkim bila jača. Karakter nisam, pms sam znala kriviti za sve muke, a tuđe proslave i slavlja krivila sam jer sam kao zbog njih prekršila pravila zdrave prehrane. I nije samo želja za konačnim smanjenjem kila bila prisutna zbog toga što sam imala problema s pronalaskom hlača i traperica ili zbog tuge što kao obožavatelj mode nisam mogla stati u sve ono što mi se sviđalo za obući....s godinama je najveći poticaj za smanjenje postalo zdravlje. Uvidjela sam koliko mi je zbog kila teško kretanje, uspinjanje po stepenicama, šetnje ili planinarenje. No, jedan cilj bio je jači od svih prethodnih. Sve dok nisam počela razmišljati o trudnoći zapravo je svaka moja bitka s kilama završavala sa zaključkom kako ću uvijek naći nešto za obući i kako ću pokušati opet nakon ljeta, nakon zime, nakon Nove godine...nekad. Sve dok mi trudnoća nije postala najveća želja nisam toliko razmišljala o tome kako ću kroz život s tim kilama. A onda sam počela sve više i više razmišljati o tome kako će moje kile utjecati na trudnoću, jesu li prepreka, radim li problem bebi s toliko kila i kako će mi tijelo reagirati kada na te svoje postojeće kile dobijem i kile od trudnoće. I ne samo to, kako ću biti uzor djetetu i naučiti ga zdravoj prehrani kada uzor nisam. Imala sam najveći poticaj do tada. Naša beba.
Sjećam se kada sam prvi put vidjela Dukan grupu na fejsu. Pomislila sam ajme meni pa to je jakooo teško, a odmah nakon se oduševila kako postoji puno Dukan recepata koji olakšavaju prehranu po Dukan pravilima. Pročitala sam knjigu, proučila pravila i prethodne objave. Zapisala neke recepte i hrabro krenula. Na početku mi je bilo jako teško jer sam ja netko tko bi mogao živjeti na pašti i krumpiru, tako da mogućnost jedenja mesa u neograničenim količinama meni nije donijela neko oduševljenje. To je na primjer bilo oduševljenje Kikiju koji obožava meso i to je najveći razlog što je i on krenuo sa mnom u Dukan avanturu.
To nam je pomoglo jer smo se zajedno bodrili i sprječavali u posustajanju. Iako, on je veliki karakter. Za razliku od mene. Ali, unatoč svemu, uspjela sam skinuti 10 kila u nekoliko mjeseci i to je za mene bio ogroman uspjeh. Iako sam i dalje bila u kategoriji pretilih osoba, taj rezultat je učinio da se tijelo oporavi i očisti od svega nezdravog i da krenem na put zdrave prehrane jača i bolja. Ali onda je taman krenulo ljeto, počeli smo češće jesti vani, u društvu, na terasama, uz koktele...A onda nam se i želja da dobijemo bebu jako brzo ostvarila. Aaaaa onda je krenula nova borba. Iako zadnje dvije faze Dukan prehrane možemo svrstati u kategoriju zdravih prehrana, opet ne mogu reći da je ona potpuno savršena za trudnicu. Da, u smislu da ni trudnicama nije preporučeno ubijanje ugljikohidrata i sa slatkim, ali opet sam mišljenja da je to period kada treba unositi sve namirnice i imati uravnoteženu prehranu.
Odmah nakon potvrde trudnoće prestala sam s dijetom, ali sam zadržala neke Dukan navike. Smanjila sam pekarske proizvode, paštu, slatko i neke druge nezdrave prehrambene navike koje sam imala od prije tako da sam sretna što sam prije trudnoće naučila kako se zdravije hraniti. Naravno da kada je došlo vrijeme rođendana, adventa, trudničkih želja i drugih proslava ne mogu nikako reći da sam se suzdržavala. Ali znam da mi je Dukan prehrana pomogla da tijekom trudnoće ne dobijem i još više kila nego što sam dobila. Imala sam urednu trudnoću, na iznenađenje svih nisam imala gestacijski dijabetes i čak sam dobivala i manje na kilaži nego što sam mislila. To što sam radila do zadnjeg mjeseca trudnoće svakako je pomoglo u tome jer da sam bila doma cijelo vrijeme sigurno bih više i jela. To što sam bila aktivna cijelo vrijeme također mi je išlo u prilog. Također, iako sam na putovanjima još više uživala u finoj hrani, putovanja, istraživanje i šetanje pomoglo je u tome da budem aktivna i da ne nakupljam sve kilograme da stoje već sam ih i cijelo vrijeme trošila. Iako sam mislila da ću dobiti puno više kila, na kraju sam završila trudnoću s nekih 18 kila ( ma možemo zaokružiti slobodno na 20 kila haha) što je s obzirom na moju težinu i težinu Mile ( rođena je s 3900) čak i ok. Ginekologica mi je na svakom pregledu govorila da pazim i da se kontroliram kada su u pitanju slatko i ugljikohidrati tako da sam zapravo većinu trudnoće bazirala kao da sam na Dukanu: manje ugljikohidrata, puno proteina i povrća (i voća).
Trudnoća je prošla uredno i Mila je došla na svijet kao zdrava bebica i naša sreća poprimila je novu dimenziju. Novu dimenziju je poprimilo i moje shvaćanje moje uloge kao njene mame i uzora kakav joj želim biti. Shvatila sam da ću kada dođe vrijeme opet krenuti sa Dukan prehranom kako bih došla na svoju preporučenu i zdravu težinu i kako bi se nakon toga mogla nastaviti zdravo hraniti i biti njoj primjer za zdrav način života. Dala sam si vremena nakon poroda. Prvih mjesec dana sam jela sve što mi je u tom trenutku pomagalo da mi oporavak od poroda, dojenje, vrtlog hormona...bude lakše. Nakon poroda izgubila sam odmah 7 kila, a nakon tjedan dana bila sam na ukupno 10 kila ispod. To je prirodno otišlo i rekla bih da je to onih 10 kila koje uvijek navode kao količinu kila koje je prirodno dobiti za vrijeme trudnoće.
Sve drugo znala sam da je od hranjenja. Za vrijeme trudnoće ulovila sam sve blagdane tako da sam uživala i u fritulama, božićnim i novogodišnjim ponudama, ali i maškaranim krafnama i uskršnjim delicijama. Kako je Mila došla 10 dana nakon Uskrsa zezala sam se da je ona pustila mamu da još uživa i u svim uskršnjim finim stvarima. Tako da zapravo kada realno pogledam na kilograme za vrijeme trudnoće još sam i super to iskontrolirala s obzirom na sve okolnosti. Znala sam da će tih 10 kila postupno otići, ali bila sam i svjesna da osim tih 10, ja imam zapravo uz tih 10 kila realnih još 20 kila viška. Visoka sam 180 cm pa možete dobiti otprilike dojam računice s obzirom da se još ne osjećam najugodnije da brojke iznosim javlno, jel hhahah To sam si ostavila kao za kraj.
Znala sam da ću jednom kada krenem prema tom cilju zaista trebati krenuti jako i hrabro, ali i strpljivo i pomalo jer nešto što skupljaš godinama ne može nestati samo tako preko noći.
Njenih prvih mjeseci trudila sam se jesti zdravo, ali i tako da si ne uskraćujem želju za slatkim ili prefinim stvarima. Bilo mi je lakše oporaviti se od svega, ali i dojiti. Nakon svakog podoja bila sam jako gladna i željna slatkog. Bila sam i žedna što je pomoglo jer sam pila velike količine tekućina. I kompota, čaja, bijele divka kave, ali najviše vode. Znam da se dojenjem troše kalorije i da je tijelo od toga još dodatno iscrpljeno, ali opet mislim da je većina svega uvijek u glavi. Jer nije da su čokoladne napolitanke baš zaista potrebne nakon svakog podoja hahah
Mislim da je tajming njenog poroda zapravo meni najviše pomogao. Mila se rodila u travnju koji je te godine bio iznimno topal i sunčan tako da smo mi zapravo od njenog desetog dana svaki dan bili vani u šetnji. Zaista, svaki dan. U njenih 9 mjeseci mislim da je ukupno možda 15 dana prošlo da nismo bile u šetnji. Šetnje su pomogle da se kile za to vrijeme ne skupljaju u mjeri u kojoj sam ih i unosila. Na početku su te šetnje bile kratke i spore jer sam još bila slaba i iscrpljena od poroda, a i rez me jako bolio za to vrijeme. Ali stisnula sam zube jer sam znala da mi šetnje osim fizičkog oporavka pomažu puno više i psihički. Ja sam stala u svoje stare traperice odmah nakon tih prvih dana nakon poroda jer sam trudnički trbuh odmah nakon poroda izgubila. Nisam imala potrebe ni koristiti steznik nakon poroda iako sam ga pripremila. Po pričama drugih, znam da velik broj mama ima problem upravo s trbuhom, ali zaista je to individualno i treba si uzeti vremena za oporavak i vraćanje tijela u prijašnje stanje. Sve mame će jednom stati opet u svoje stare traperice.
Ono što je meni išlo u prilog je godišnje doba u kojem sam rodila. Iako naravno svi imamo drugačije životne stilove, hobije i općenito način života, zaista mislim da je drugačije je roditi u proljeće nego na zimu kada su ljudi i inače manje vani, azbog toga i manje aktivni...Da ne spominjem kako se tada jede i više teške hrane. Kako je ljeto brzo došlo, a imali smo sreću da smo većinu ljetnih mjeseci provele na Krku, u Omišlju, more mi je isto pomoglo u mom oporavku. Uz organizaciju i tajming da Mila za vrijeme mog kupanja i plivanja spava uz šum valova i morski zrak, plivanje je pomoglo da učvrstim mišiće i riješim se barem jednog dijela celulita. Osim toga, plivanje i more pomogli su mi da mi i rez zacijeli i da se psihički osjećam bolje. Kao veliki obožavatelj kupanja i sunčanja, za mene je svaki dan uz more bio uspjeh jer sam mislila da odlazak na more s malenom bebom neće biti baš moguće. Na kraju sam se kupala i više nego što sam mislila i to je također pomoglo u vraćanju težine prije poroda. Kada je Mila imala 4 mjeseca (otprilike u kolovozu) odlučila sam da je vrijeme da pokušam još više smanjiti ugljikohidrate i slatko. I to je donijelo rezultate. I dalje sam si priuštila svakakve želje, ali ne u onoj mjeri kao što sam to tada radila.
Jesen sam dočekala sa skoro istom težinom kao prije poroda i to su primijetili i svi ljudi oko mene. Kada neki rezultat primijete i drugi oko tebe onda znaš da je rezultat sigurno tu jer je vidljiv. Odjeća je također najbolji pokazatelj pa sam tako na jesen primijetila da su mi neke jakne i hlače u koje nisam mogla prije stati, taman ili čak i široke. Jesen je nosila nekoliko proslava i znala sam da sigurno neću izdržati da za vrijeme tog perioda kontroliram svaki unos. Osim Milinog krštenja, Kikijevog rođendana i rođendana još članova moje obitelji, kao i dva vjenčanja na koje smo išli s Milom, jesen nam je donijela i putovanja. Znala sam da sigurno neću odoljeti najboljoj pizzi u Trstu, kolačima u Budimpešti, pizzi i sladoledu u Milanu, a još manje isprobavanju svih švicarskih delicija s obzirom da smo se pripremali na prvo putovanje u Švicarsku. Mislim kalorije na putovanjima se ne računaju, zar ne?
A onda je iza kuta stigao i moj rođendan. Mislim realno, znala sam da ću taj dan uživati u svim delicijama. Tradicije se ne smiju kršiti hahah I zato sam odlučila da je tajming za ponovnim vraćanjem na put zdravlja upravo nakon rođendana. Rođena sam 10.11. i period do Božića učinio mi se savršenim izazovom. Baš zbog toga što bih inače u to vrijeme pojela najviše svega, odlučila sam da ću pokušati napraviti baš suprotno. Kiki je slično napravio godinu prije i nikad neću zaboraviti koliko sam mu se divila na karakteru kada je na Božić uspio izdržati, za razliku od mene hahaha
Dan nakon proslave, krenula je moja prva faza. Bilo me malo i strah kako će to utjecati na dojenje, moje raspoloženje i tijelo...ali prošlo je i više nego odlično. U toj prvoj fazi izgubila sam 4 kile što je super rezultat. Prva faza je trajala 3 dana. Znala sam da ću prekinuti u bilo kojem trenutku ako primjetim bilo kakve fizičke i psihičke promjene na sebi i Mili. Ona mi je najveći prioritet. Nisam to sve radila da od pretile osobe postanem fotomodel, nego baš zbog toga da za nju budem zdravija.
Nakon prve faze krenula sam u drugu fazu, ali sam odlučila da ću većinu vremena jesti proteine s povrćem, izbjegavajući dane kada se jedu samo proteini. I taj put je donio super rezultate pa sam tako nakon tih mjesec i pol dana izgubila ukupno 7 kila. Bila sam oduševljena rezultatom. Osjećala sam se odlično, a još bolje kada je došao Božić. Ove godine imali smo najljepši Božić jer smo ga slavili s Milom. Naše obitelji bile su kod nas doma na ručku, Kiki je pripremio većinu delicija, a ja sam uživala u isprobavanju. Dala sam si oduška tih tjedan dana. Zaista jesam hahah Znam da to nije dobro i preporučljivo, ali moje iskustvo je da mi je tih tjedana dana papanja trebalo kako bih lakše preživjela do proljeća. Upravo zato tih tjedana dana jela sam sva svoja omiljena jela i time sam si zadovoljila potrebu za pomfritom, fritulama, krumpirom i sličnim zabranjenim Dukan stvarima.
Nova godina stigla je brzo (možda i prebrzo hahah), ali sva sreća da je... inače bih se raspuknula hahha Doslovno!
Baš sam primijetila koliko sam postala napuhana. Trbuh mi je bio ogrooooman nakon svih mogućih kolača, gaziranog pića i delicija. Mislim, mislili smo da sam opet trudna hahah Takooo da je definitivno ovaj početak dobrodošao....I definitivno je ovo vrijeme za nove snove, kao i da tijelu omogućim oporavak i zdravi ulazak u 2019. godinu. Koliko god izdržala...Bolje i jedan dan nego nijedan. Bolje i snovi, nego život bez snova...