Moda
Tko god je iz Rijeke bio u rodilištu i prije toga se raspitivao o stanju i uvjetima koji ga očekuju,
sigurno je barem jednom čuo komentar o tome kako se ponašaju neke sestre prema rodiljama na 5. katu rodilišta.
I dok su sestre na 4. katu na glasu kao vrlo ljubazne i susretljive,
isto se ne može često čuti i za one koje brinu o novim mamama i njihovim bebicama u
onim najosjetljivijim prvim danima zajedničkog života.
S takvim komentarima i sama sam se susrela kada sam prikupljala informacije o tome što me,
između ostalog, čeka nakon poroda i pitala sam se kako bih i sama reagirala na neke situacije koje su mi prepričavali.
Iako oduvijek mislim da ako si ljubazan i drugi će biti prema tebi,
postoje i ljudi i situacije kada niti ljubaznost ne rezultira uspjehom,
već se situacija odvede u još gore stanje za obje strane. U svijetu koji ja gledam,
uglavnom kroz ružičaste naočale, i dalje sam se iskreno nadala da su neki komentari i događaji preuveličani
i da će mi ti dani u bolnici biti ionako usmjereni na bebicu
i da ću tih nekoliko dana preživjeti što god jer ću ionako jedva čekati ici doma s bebicom.
Upravo to, mislim da je i svim mamama misao vodilja kroz te dane.
Međutim, puno je teze ostati koncentriran na tu misao ako nešto krene drugačije od onoga čemu si se nadao
ili planirao i ako ti je tih prvih dana uistinu potrebna veća skrb, njega ili utjeha koju se nadaš da ćeš dobiti od jedinih osoba koje te tig dana okružuju, a medicinske sestre. Ukoliko se na primjer dojenje ne uspostavi ili je otežano,
ako su bebice rođene ranije ili ne prođu neke od prvih testova...onda je uistinu potrebno da s druge strane stoji medicinska sestra koja ti svojim znanjem i iskustvom može pomoći, ali prije svega i pružiti riječ ohrabrenja, podrške i pomoći...Ili samo ja to mislim?
Zbog mnogo razloga te situacije prvih dana mogu stvoriti potpuno drugačiji odnos
između sestre i rodilje jer ćete ju u slučaju potrebe zbog spomenutih razloga
češće zvati i trebati nego u slučaju kada je s bebicama i mama sve u redu....
Tada zbog dodatno pojačanih emocija, teškog porođaja, oporavka ili otežanog dojenja
nije moguće kontrolirati svoje misli u željenom tijeku pa je moguće da od bezazlenog i nepromišljenog komentara
zaiskri i nastane za te uvjete, zaista bespotrebna situacija, s podbadanjima i otežavanjima situacije koja je ionako i psihički i fizički teška. Mišljenja sam da su takva radna mjesta u kategoriji onih koje ne može svatko raditi već je potrebno da na tim radnim mjestima rade medicinske sestre koje su ljubazne, strpljive i ugodne i koje će na neznanje, strah,
umor i zbunjenost mama reagirati prenoseći znanje i pomoć.
Moje iskustvo bilo je upravo takvo s većinom sestara s kojima sam se susrela tih dana, međutim bile su dvije situacije s dvije medicinske sestre za koje sam odmah shvatila kako bi svojim komentarima mogle odvesti moje iskustvo u potpuno drugom smjeru.
Jedan komentar odnosio se na način na koji sam složila svoje stvari u ionako skučenom prostoru, a koje je Kiki taman pripremio da ih odnese u autu, a drugi komentar odnosio se na situaciju u kojoj sam Mili govorila šššššš (to joj govorim od prvog dana ne znajući zašto zapravo, ali pali kod umirivanja), a sestra mi je na to rekla : Mama, što govorite šššš, u bolnici ste i normalno je da sva djeca plaču i da nije tišina?!
Sada kada ovo pišem, smiješno mi je....I zapravo dvojim i dalje, da li da uopće opisujem situacije jer uopće ih ne mogu objasniti niti opisati, a da ne mislite da sam luđakinja. Ali nadam se da možete barem malo doživjeti koliko u tim prvim osjetljivim danima takvi bespotrebni komentari mogu odvesti cijelu situaciju u skroz drugu dimenziju...i mamu također. Da nisam znala unaprijed kakva je tamo situacija i da me svi nisu upozoravali na komentare kakve sestre bacaju vjerojatno bih se dodatno zapitala nakon svega jesam li normalna osoba
(i slažem li stvari kao normalna osoba haha) i sigurno bih analizirala svaki svoj postupak prije toga, pokušavajući (kao i inače u životu)
naći razloga za njihove komentare. Ovako, odgovorila sam im odmah u sličnom tonu pa su te situacije odmah srezane u korijenu.
Iako, u tim trenucima mislila sam na sve one priče koje su mi druge mame prepričavale, a koje nisu bile bezazlene poput ovih...
Kao što su komentari na male cice, na velike cice, na debljinu, na mršavost, na oporavak od carskog koji je kod nekoga sporiji, kod nekoga brži, na obavljanje stolice, količinu mlijeka, zahtjev za nadohranu...lista primjera može ići u nedogled.
Moje iskustvo je pozitivno. Nitko se prema meni nije ponašao bahato, bezobrazno i nitko me nije ni na koji način uvrijedio.
Osim te dvije sestre kod kojih se odmah osjetilo da nisu spremne na komunikaciju, davanje savjeta ili bilo kakvo pružanje pomoći,
cijelo iskustvo bilo je pozitivno upravo zbog toga što su sve druge sestre bile ultra ljubazne i uistinu su mi pomogle
sa svojim savjetima onda kada mi je njihova pomoć bila najpotrebnija.
Zahvaljujući njima sva moja pitanja i prije svega brige (, a poznavajući mene kao osobu koja analizira svaki potez, vjerujte bilo ih je hehhe) utišane su....i sve su činile da bi me umirile i pomogle mi.
Nisu sve iskompleksirane, nezadovoljne životom i poslom i stvarno je lijepo vidjeti sestre koje su sretne i zadovoljne, kako same sa sobom, tako i s poslom koji rade. Divno je vidjeti kako se prema vama i bebicama odnose s puno pažnje i ljubavi...
U usporedbi s drugim situacijama, imala sam ok porod nakon kojeg sam se mogla sama brinuti za sebe i bebicu pa i to treba uzeti u obzir, ali nadam se da će lekcije koje sam ja naučila u roku od 48 h boravka u bolnici pomoći svima koje to tek čeka i da će vam ovaj tekst pomoći da vam boravak u bolnici nakon poroda bude što ugodniji:
1. Nekoliko sati nakon poroda procijenite same kako se osjećate.
Čim sam bila smještena u sobu pitali su me želim li da tu prvu noć bebica provede kod njih (ako sam umorna i potrebno mi je nekoliko sati neprekinutog sna) ili želim da bebica odmah bude sa mnom. Dok su mi to objašnjavali bili su iznimno ljubazni i nisam osjećala da bi me osuđivali ili komentirali da sam odabrala pruženu mogućnost i opciju da bude s njima (, a čula sam nažalost i takve komentare od drugih mama). Same možete procijeniti jeste li još uvijek ispunjene adrenalinom ili ste imale neprospavanu noć, teži porod i sve vas boli...
Ukoliko se ne osjećate najbolje, a pred vama je tek cijeli dan ili noć, prihvatite pruženu pomoć jer upravo već taj trenutak može cijelu priču boravka promijeniti. Ukoliko ste već te prve sate jako iscrpljeni i ne osjećate se dobro, a pred vama je puno drugih izazova, za očekivati je da će vam to još teže pasti, a velika je mogućnost da ćete njih savladati uspješnije ako ste odmornije i donekle naspavane.
2. Ako vam se nudi terapija, bilo u vidu injekcije ili tableta koje vam mogu otkloniti bol i pomoći, prihvatite pomoć. U bolnici ste, okruženi ljudima koji su se školovali za tu struku i mogu procijeniti kada i koja terapija je odgovarajuća i potrebna, a kada nije nužna. Svi bolje funkcioniramo kada nas ne boli.
Meni su ponudili ibrufen i drago mi je da sam ga prihvatila iako me u prvi tren bilo ful strah hoće li utjecati na nju i dojenje...
Zahvaljujući ibrufenu ta dva dana puno manje su me boljele posljedice epiziotomije.
3. Ovisno o vremenu poroda može se dogoditi da je vrijeme ručka ili večere odavno prošlo i nećete biti u mogućnosti jesti bolničku hranu zato možete utjecati na to tako što ćete sa sobom uzeti bocu vode ili nekog drugog napitka i hranu.
Ovdje možete pogledati što bi vam još moglo pomoći.
Kod nas je uvijek na stolu bio vrč s njihovim prefinim čajem (kombinacija šipka i kamilice) koji mi je (pogotovo kada je bio topal) nenormalno pasao. Ako se ne možete dignuti ili vam je jako teško, zamolite cimerice ili sestre kada dođu u provjeru da vam dodaju hranu ili čaj. Bitno je tih prvih dana piti dovoljnu količinu tekućine i hraniti se uravnoteženo i zdravo kako bi se što bolje oporavile i kako bi mlijeko bilo što kvalitetnije.
4. Probajte dojenje na zahtjev.
Ovisno naravno o tome što ste procijenili da je za vas najbolje, dojenje ili nadohrana.
Nitko vas ne može prisiliti što ćete odabrati i vi najbolje znate što je za vas i vaše dijete najbolje, ali moj savjet je probati.
Ja sam htjela dojiti pa sam se psihički prvo pripremila da je na početku bolno.
Također, pripremila sam si Purelin da mi pomogne jer sam pretpostavljala da bi mi se mogle stvoriti rane, a to sam od drugih mama prihvatila kao preporuku.
Ako ste u mogućnosti, možete se koristiti i izdajalicama i drugim pomagalima za vrijeme uspostavljanja dojenja i kako bi spriječile mastitis.
Ako ste se odlučili na dojenje na zahtjev, to zaista znači na zahtjev.
Odnosno, na prvi znak plača, pogotovo u tim prvim satima i danima...
Djetetu dojenje nije samo hrana već i utjeha, uspostavljanje odnosa i povjerenja i nastavak maženja na koje se naučilo 9 mjeseci.
Većina bebica u trbuhu je provela dosta vremena sisajući prstić i to nastavlja raditi i vani tako da ono što vi možete učiniti kako bi vaša bebica bila sretna je ponuditi dojenje čim osjetite da bebica počinje plakati ili kada osjetite da je uznemirena.
To je najvažnija lekcija koju sam naučila od sestara na 5. katu odmah prvu noć. Kada bih čekala da vidim zbog čega plaćena bi se već toliko uznemirila da je nakon proteka vremena bilo sve teže i teže uspostaviti dojenje....
I pokazalo se da što prije reagiram na njenu želju za dojenje to je ona smirenija i sretnija, a to je ono što svaka mama želi svojoj bebici.
5. Kada pratnja dođe s vama u sobu odmah si pripremite oko sebe tekućinu, tetra pelenu, mobitel i sve sto mislite da bi vam u periodu dok dojite moglo pomoći u blizini. Jednom kada uspostavite dojenje bit ćete spojene s bebicom pa nećete biti u mogućnosti hvatati stvari koje su vam predaleko, a potrebne su vam tada...a vjerujte, ono što nije doslovno ispred vas, predaleko vam je....
6. Nemojte se dizati i hodati po hodniku pokušavajući umiriti bebicu....
Skliski su podovi, vi ste umorni i oslabljeni od poroda i niste pri najboljoj koncentraciji.
U tim prvim satima i danima najbolja opcija je leći na krevet, naći za sebe ugodnu poziciju
i priviti bebicu k sebi i tako je umirite.
7. Kada idete na wc, ostavite bebicu u njihovom krevetiću, a ne na svom krevetu koliko god izgledalo da se bebice neće pomaknuti.
Nas su učili da budu na boku u slučaju bljuckanja...
8. Utori za punjenje mobitela totalno su neočekivano postavljeni iznad glava rodilja
to znači da će vam u nekim trenucima doslovno visiti iznad glave.
Dok ih koristite za vrijeme dojenja bebice pazite da vam ne padnu na glavu bebice,
što se odnosi i na druge stvari koje okružuju vas i bebicu.
Daaaaa, prema pričama, bilo je i takvih situacija.
9. Držite svoje stvari oko sebe koliko je to moguće u tim uvjetima jer je jakojako malo mjesta predviđeno za svaku rodilju.
S jedne strane nalaziti će vam se krevetić bebice, a s druge strane ormarić i prolaz koji koristi
i druga rodilja tako da je najbolje rješenje stvari staviti ispod kreveta.
Čim shvatite da vam neke stvari nisu više potrebne, pošaljite ih natrag doma po pratnjama koje vam dolaze u posjetu.
Također, kada budete u mogućnosti (ili kada pratnja s vama dođe u sobu) odmah si na vrhu stavite stvari koje su vam potrebne
(npr ulošci, kozmetička torbica, ručnik...) da ih što prije možete izvaditi i dohvatiti kada vam budu potrebne.
10. Nemojte zvoniti sestrama ako stvarno ne procijenite da je potrebno.
Svako drugačije procjenjuje zbog čega je važno zvati sestre,
ali stvarno mislim da postoje neka pitanja koja više i ona koja manje zahtijevaju zvonjavu.
Mislila sam da su zvona drugačije riješena.
Nisam znala da kada pozvoniš sestrama taj zvuk krene odzvanjati po cijeloj sobi, hodniku i katu.
Zvuk ( iritantne) zvonjave po cijelom hodniku pretpostavljam nije nikako ono sto želiš,
a kada po noći krene u kombinaciji s drugim zvonima i plačem....stvarno nije ugodno niti za uši niti za dušu.
Kada shvatite koliko puta tijekom noći krene taj zvuk, stvarno shvatite
i koliko je teško odazvati se na svaki naš poziv u najkraćem mogućem roku...
Ja sam nekoliko puta zvala sestre kada sam mislila da je stvarno nužno.
Kada sam išla prvi put na wc i u trenucima kada nisam mogla umiriti Milu dok još nismo uhodale hvat kod dojenja.
Svaki put nadala sam se da će što prije doći i da je to zadnji put da ih zovem...
11. Sestre se toliko brzo mijenjaju da je velika vjerojatnost da ćete istu sestru vidjeti samo jednom za vrijeme svog boravka.
Također, ima ih puno (naravno da bi ih trebalo biti i više) tako da ako naletite da neku koja nije najljubaznija i koja nije najsretnija s poslom koji radi, možete se nadati da je nećete opet vidjeti i da će vam već u sljedećoj posjeti doći nova.
Nažalost to vrijedi i za one ultra ljubazne.
Sestre koje su bile prvi dan kada sam došla vidjela sam tek zadnji dan,
a između tih 48 h ih se toliko promijenilo da ih ne bih mogla više niti prepoznati.
12. Sestre se isto ponašaju prema rodiljama koje su u zajedničkim sobama i onima koje su u apartmanima.
Neovisno kakva smještaj izabrale, iste sestre rade na cijelom odjelu.
13. Sva pitanja vezano za vaše zdravstveno stanje i zdravstveno stanje vaše bebe
možete pitati ginekologe i pedijatre koji vam dolaze u vizite.
Nakon početnih nalaza i testova bebica neki nalazi mogu biti negativni
(kao npr test sluha koji bebice ne prođu odmah iz prve jer su im kanali još začepljeni od plodne vode, nečistoća i sl....)
,ali iako takve informacije nije lako čuti, treba ih pokušati sa što manje panike prihvatiti.
Sva testiranja se ponavljaju, svi rade sve da bebice budu zdrave i da zdrave izađete van.
14. Nemojte dopustiti da vam trenutke najveće životne sreće kvare neki komentari osoba
koje ćete vidjeti tada i vjerojatno nikad više u životu
(ok, možda ipak još nekad hehe, ali do tada ćete na njih i oni na vas već zaboraviti).
Pokušajte savladati želju za konfliktima jer od toga prvo,
nećete imati nikakve koristi niti ćete pomoći sebi ni bebici i drugo,
to vam samo može odmoći u periodu oporavka od poroda i pokušaju dojenja koje zahtjeva
da ste pod što manje stresa i da ste što je moguće više, opušteni.
Ukoliko imate potrebu za bilo kakvom vrstom pritužbe na rad ili komentare na rad,
puno je učinkovitije poslati istu Kbc-u ili Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata
nego se prepucavati sa sestrama na odjelu o čemu ne postoji trag onima koji odlučuju
o potrebnom broju i uvjetima koje moraju zadovoljiti sestre koje tamo rade.
Da je svaki od komentara koji sam čula za pojedine sestre na 5. katu zapisan i poslan na
spomenute adrese sigurna sam kako bi se neke stvari promijenile,
ovako sve završava na rekla-kazala pričama....
Niti jedna od loših ili dobrih priča nije zapisana pa onda u istraživanjima o zadovoljstvu ili
nezadovoljstvu korisnika-pacijenata zapravo uopće ne vidimo prikaz stvarne situacije.
Zato apeliram na sve one koji čitaju ovaj tekst,
a koji se susretnu s bilo kakvom situacijom nezadovoljstva (nadam se da ih neće biti) ili željom za pohvalom,
da se obrate na ove adrese te da se na taj način vidi broj nezadovoljstva ili zadovoljstva
i da se stvari promjene ako ih je potrebno mijenjati.
KBC Rijeka
Jedinica za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite
Krešimirova 42
51000 Rijeka
e-mail: kvaliteta@kbc-rijeka.hr
Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata u Primorsko-goranskoj županiji
Slogin kula 2
51000 Rijeka
e-mail: prava.pacijenata@pgz.hr
15. Mame, pokušajte dane u bolnici iskoristiti tako da sto vise naučite (od drugih mama, doktora i sestara),
da prikupite što više savjeta i znanja koje će vam pomoći kad dođete doma i budete same/ s tatama i s vašom bebicom.
Tih nekoliko dana u bolnici brzo će proći i jako brzo bit ćete spremne na prvi izlazak s bebicom i toliko željeni odlazak doma.
A onda kreću nove avanture i uzbudljivi izazovi prvog tjedna.
Puno pusa šaljemo vam mi i Mila:*
Možete vi to <3