Moda
Jako dugooo razmišljala sam o smještaju i uvjetima koje me očekuju u rodilištu i o tome da li da iskoristim mogućnost smještaja u bolničkom apartmanu.
U svojoj blizini imala sam iskustvo onih koji su uzeli apartman i one koji su bili smještani u zajedničkim sobama i argumente za i protiv i s jedne i druge strane.
Najveći dio razmišljanja odnosio se na to je li mi važnija moja privatnost ili mogućnost da od cimerica nešto naučim ukoliko su već rodile,
kao i mogućnost da si međusobno pomognemo oko odlaska na wc ili s nekim korisnim savjetom.
Upravo to su bile prednosti koje su mi svi istaknuli kao prednosti smještaja u zajedničkim sobama.
S druge strane, postoji rizik hoćeš li biti smješten u sobi s nekim tko je glasan, tko ima nekulturnu pratnju i posjete,
s nekim tko narušava mir koji je tih dana potrebna svima, i mama i bebama...to su bile misli koje su u meni budile želju za privatnosti u apartmanu.
Isto tako, s obzirom da se apartman ne može unaprijed rezervirati, zapravo sve do samog poroda ne možeš biti 100% siguran hoćeš li na kraju biti smješten u apartmanu.
Bolnički uvjeti za mene su bili nepoznanica jer nisam znala uopće što me čeka s obzirom da mi od ranog djetinjstva, na moju veliku sreću, nije bio potreban smještaj u bolnici.
Zajedničko dijeljenje wca, nemogućnost odlaska na wc bas kada ti je potreba jer je moguće da je zauzet...i slične situacije.
Kao sto već znate, ja sam dan prije poroda završila u dnevnoj bolnici sto mi je olakšalo prilagodbu na bolničke uvjete.
Razmišljala sam o tome da ako si već prođeš smještaj u dnevnoj bolnici da si se onda već i naviknuo na bolničke uvjete. Ili nisi? Zapravo još više nisi?
Meni je prethodni smještaj pomogao kao dej riječ o prilagodbi...da mi bude manje neugodno hodati polugola pred drugim nepoznatim ljudima, da se naviknem na krevet,
buđenje, hranu i na zajedničko dijeljenje sobe i wca.
Tada sam već razmišiljala kako je ovo zapravo odlična prilagodba i bila sam sve bliže odluci da ću biti smještena u zajedničkim sobama.
Odlučila sam poslušati one koji su mi savjetovali da za prvi put idem u zajednički smještaj jer mi upravo društvo drugih mama i beba može
pomoći da naučim što više tih prvih dana.
To se pokazalo točnim već i sto se tiče smještaja u dnevnoj bolnici.
Sobu u kojoj inače budu smještene tri pacijentice dijelila sam prvu noć s P.
Ona je već bila smještena u bolnici nekoliko dana prije mene pa je znala sve....raspored dolaska obroka, čaja, promjene sestara, uvjete posjeta i sve stvari koje su tih dana najbitnije i koje olakšavaju boravak.
Stvarno je bilo lakše nositi se sa svime u tom divnom društvu.
Sljedeći dan u dnevnoj bolnici, netom prije nego sto sam krenula u rađaonu, u sobi nam se pridružila B koju znam još iz djetinjstva i s kojom sam se dva dana dan prije susrela u šetnji na Trsatu.
Da nam je netko tada u toj nonšalantnoj šetnji po Trsatu rekao da ćemo se ubrzo susresti u sobi prije poroda...Ne bismo mu vjerovale.
Nakon poroda i vremena koje smo Kiki i ja proveli sami u rađaoni s Milom, uslijedio je moj odlazak na 5. kat i smještaj u sobu.
A smjestili su me u sobu u kojoj je vladao zen. Dvije mamice sa svojim mirnim bebicama koje su taman spavale.
Jedna je bila prvorotka, a druga s 5. djetetom!!!!
I odmah sam znala ok, to je to... gledaj tu mamu i uči od nje sveee.
Sve cure s kojima sam pričala upravo su mi o tome pričale i o tome kako mi iskustvo i prisutnost drugih mama koje su već rodile može pomoći. I takoo je i bilo.
Ne trebam niti pričati koliko me ta žena naučila samo što sam ju promatrala.
Znaci skužila sam što radi i to kopirala hahaha. Kada sam morala ići na wc one su mi je pričuvale, kada se pobljuckala, ona mi je rekla da je to normalno i na taj način me umirila i učinila sigurnijom.
Za neka pitanja morala bih pitati sestre i zvati ih, a ovako mi je njihovo iskustvo pomoglo da od njih učim. i da mi ona odgovori na neka pitanja.
Da stvar bude najveći top ikada, one su obje otpuštene drugi dan prije posjeta tako da kada je došao Kiki i familija kako bi prvi dan bili s Milom, bili smo sami s njom u sobi što je bilo predivno iskustvo.
U sobi sam skoro 12 h bila sama pa sam dobila i dojam kakvo je iskustvo kada izabereš apartman i imaš privatnost.
To se taman dogodilo kada sam već s njom ulovila ritam dojenja pa smo nas dvije bas uživale.
Ti trenuci koje smo provele same u sobi zauvijek će mi ostati u predivnom sjećanju... Bile smo na facetime-u,
pričala sam neometano sa Kikijem i svojima, prvi put smo zajedno meditirale uz muziku...Radile smo sve što nikada ne bih radila u sobi sa drugima...
Najveći problem mi je bio ostaviti ju u krevetiću samu dok sam išla na wc jer nisam htjela zvati sestre za to, a to su bile pripreme samo takve.
Prvo provjera da li uistinu spava, da li diše i onda trk iza ugla. Ne trebam niti govoriti koliko sam brzo bila gotova.
Sljedeći dan, naš zadnji dan u bolnici, u sobi nam se pridružila K i njen V s kojima smo se kliknuli na prvu i s kojima se nadamo da ćemo jednom i u zajedničku šetnju.
Mila i ja imale smo stvarno puno sreće i zahvalne smo sto su svi naši sustanari bili divni tako da nam je to iskustvo boravka u bolnici prošlo odlično.
S obzirom da je što se usluge tiče, usluga ista neovisno radi li se o smještaju u apartmanu ili i u zajedničkim sobama i da se sestre isto ponašaju prema svima...
moj zaključak je da je jedino razlika u privatnosti.
Može se dakle dogoditi da si smješten sa super curama u sobi koje ti mogu ful pomoći, a mogu se potrefiti nervozne mame, njihove nekulturne obitelji koje dolaze u posjetu i slične situacije. Na to nažalost ne možemo unaprijed utjecati već se možeš samo nadati da će iskustvo, kakvo god odabrali biti predivno...
Na pitanja drugih o tome da li bih išta mijenjala, što bih odlučila za drugi put i što bih preporučila drugima odgovori su sljedeći. Ukoliko je nekome prvi porod i ukoliko nema iskustvo suživota sa jako malim bebicama i prvi put se susreće sa svim izazovima koje to uključuje, svjetovala bih smještaj u zajedničkoj sobi iz stih razloga kakve su i meni isticali...Ako se pak radi o nekome kome je prvi porod, ali ima u svojoj blizini osobu koja može biti joker zovi i dođi od 0-24 onda bih rekla da je opcija apartmana idealna. Ja mislim da ću se sljedećii put odlučiti za apartman jer sam prošla te prve sate i dane s Milom i znam da bi mi drugi put, iako sve može biti drugačije, sigurno pola stvari bilo poznato i lakše, a kada se sjetim onog vremena koje smo provele same u sobi, toliko sam sretna zbog tog iskustva da ga sjedeći put želim opet...
Nadam se da ste imali super iskustva i da ste sa cimericama ostale u kontaktu i nakon što su vam bebice narasle.
A svima vama koje porod tek čeka želim puno sreće i da uživate u prvim danima sa svojim bebicama, neovisno
ako ćete biti smještene u zajedničkim sobama sa cimerima ili u apartmanu.
Puno pozdrava svima šaljemo vam mi i Mila <3