Na vjenčanju s bebom

Bila sam trudna nekoliko mjeseci s Milom kada mi je Anči rekla da se udaje i da imaju datum. Taj trenutak prije nego što mi je rekla točan datum činilo mi se kao da je vrijeme stalo. 9. mjesec! izgovorila je glasno preko telefona! Jel misliš da ćete moći? U tom trenu računala sam koliko će tada Mila imati  ako se rodi u travnju.... Dada, ma imati će već 4 mjeseca. Skoro svaki dan od tada prolazile su mi glavom misli o tome kakva će Mila biti, hoću li je tada dojiti,  hoće li je čuvati bake ili će ipak ići s nama? Znala sam da zapravo  sve do tog dana neću znati kako će sve proći, ali osluškujući kakva je Mila, kakvi smo mi i slušajući tuđa iskustva imali smo dovoljno vremena da se pripremimo na sve opcije i odaberemo onu koja nama najbolje odgovara. 

1. Prvo je svakako bilo najbitnije vidjeti hoćemo li ići s Milom na vjenčanje skupa ili će Mila ostati sa našima. S obzirom da je Mila isključivo dojena beba od prvog dana i da je s nama u ovih 5 mjeseci išla svuda te su je bake čuvale nekoliko puta po maksimalno dva sata, naša prva pomisao je odmah bila da će ići s nama. Kako smo i mi i Kikijeva mama i moji udaljeni od Svetišta na Trsatu i trsatske gradine niti 5 minuta, ta blizina ulijevala nam je sigurnost jer smo znali da  vrlo brzo možemo otići doma ukoliko se baš dogodi da ju taj dan za ništa nije volja. Meni je bilo najbitnije da ih vidim u crkvi kako si izgovaraju zavjete i obećaju vječnu ljubav pa smo se Kiki i ja odmah dogovorili da će on napraviti sve da zabavi i utješi Milu ako joj baš u tom trenutku bude previše svega i da će je u slučaju plakanja odmah izvesti van. Tjedan dana prije Mila je u istoj crkvi i kod istog svećenika imala krštenje i zainteresirano je pratila svaki trenutak pa nam je to dalo ohrabrenje da bi i ovaj puta u crkvi mogla biti mirna. 
    
2. S obzirom da je okupljanje organizirano na trsatskoj gradini u 15 sati, a početak obreda u crkvi bio je planiran u 16.30 taj raspon vremena dao nam je također vjetar u leđa jer smo znali da je u tom periodu možemo nahraniti, zabavljati i uspavljivati kako bi vrijeme u crkvi najbolje podnijela. Također, to jutro nismo joj planirali nikakve druge aktivnosti već smo od prvog buđenja sve prepustili njenom kreiranju vremena. S obzirom da živimo jako blizu mjesta na kojem se održava vjenčanje znali smo da imamo vremena što se tiče njenog spremanja. Oko 14 sati smo je obukli i nahranili  prije odlaska i taman kada smo kretali iz kuće krenula je padati kiša. I to baš pljuščina. Hvala svemire. kao da nam je trebalo još izazova hahah. Sva sreća pa imamo zaštitu od kiše za kolica koju smo koristili već nekolko puta pa smo bili spremni, ali moram reći da smo mislili da će biti u sportskom dijelu kolica, u ležećem položaju, ali je na kraju zbog kiše završila u jaju jer nam je izgledalo da je tako bolje zaštićena. Kolikoooo je samo preslatka bila u cijelom tom rozom tilu sklupčana u jaju hahha Ma baš kao neki poklonić je bila.  
    
3. Na okupljanju je bila mirna. Kiki i ja smo se izmjenjivali oko ljuljuškanja kolica i odlaska do stola gdje je bio catering. Ja sam bila uglavnom zadužena za biranje hrane i donošenje tanjura pa su vjerojatno ljudi mislili da sam dosta gladna hahha. Dok je mama papala, Mila je tati u ljuljuškanju zaspala pa smo ili presretni jer je  dalje pratila svoj uobičajeni dnevni ritam.  Svakako bih svima savjetovala da jedu kada je prilika jer stvarno ne bi bilo korisno da bilo kome bude loše jer cijeli dan nije jeo ili jako malo zbog svih silnih  priprema.
   Piće za hidrataciju i hrana za snagu svakako bi taj dan trebali biti  na vrhu prioriteta. Mislim, na vrhu mojih su uvijek, ali to ovdje nije tema haha
    
4. Taman kada sam ja počela Kikiju pričati kako je prošlo nekih sat i pol, skoro pa i dva, od kako je zadnji put jela i kako bih ju možda mogla hraniti kada se probudi, ljudi su nam rekli da je vrijeme da se krene prema crkvi i ja sam tada pomislila kako nijeeeee valjda da će baš u vrijeme obreda Mila ogladniti. Aliiiii, ona se probudila ispred crkve i nastavila je iz kolica pratiti cijeli obred u crkvi i nije glasa neugode ispustila.
    
5. Mi smo se u crkvi smjestili skroz sa strane oltara kako bi Kiki sa kolicima i s njom mogao što prije i uz što manje pokreta i  buke doći do izlaza. Najbitnije nam je bilo da vidimo da ona sve to skupa dobro podnosi i da niti u jednom trenu ne ometa tijek vjenčanja, a ja sam bila presretna što smo nas troje skupa. Inače obožavaaaaam vjenčanja, a kada je Ana sa tatom krenula prema Matiji, kada je krenuo hvalospjev ljubavi i kada sam čula Ave Mariu koju zbor pjeva, naravno da su mi oči bile pune suza. Bila sam tako sretna što smo svi skupa i što sam uspjela svjedočiti njihovoj ljubavi i što je naša Mila s nama i bila  sam baš jako sretna. Pred kraj obreda, taman kada je krenula  pjesma Kraljica Hrvata koju ooobožavam, Mila se počela glasnije javljati pa je Kiki  krenuo sa njom prema izlazu, a uskoro sam im se i ja pridružila. Iako sam prilikom izlaska već pogledom tražila mjesto za hranjenje u predvorju, Mila nije pokazivala znakove za dojenje pa smo Kiki i ja zaključili da ne trebamo odmah krenuti u potragu, nego smo je zabavljali i čekali sa drugim gostima izalazak mladenaca. To je bila odlična odluka jer se baš vidjelo kako ju cijeli taj šušur zanima pa smo to vrijeme iskoristili i za zajednička slikanja. Nadam se da slažete samnom kada kažem da je to isto jedan od bitnih dijelova planiranja haha Inače smo do sada uvijek slikanje planirali u vrijeme odmah nakon spremanja kako bismo iskoristili situaciju dok je još zadovoljna i odmorna, ali ovaj put nas je kiša spriječila. Na moje iznenađenje cijeli taj show i slikanje ispred crkve stvarno je super prošlo, čak i bolje nego što sam mogla zamisliti. Inače ono što me Mila najviše naučila od kada se rodila je da odrađujem stvari i planove bez odgađanja. Znači ako trebam nešto napraviti ili imam neku ideju koju želim realizirati, najbolje vrijeme za to napraviti je odmah, čim se ukaže prilika. Jerrrr kasnije je i prije znalo postati nikad, a sada od kada sam postala mama ima još više šansi za to. A to ne želimo. 
    
6. Nakon što smo uspješno odradili slikanje krenuli smo prema unutrašnjosti kafića u kojem smo popili cugu za vrijeme dok sam ja Milu dojila. To je ujedno bila i prva prilika da isprobamo haljinu na kojoj smo v izrez radili baš zbog toga. Zbog toga što mi je Maja radila sličnu haljinu sa istim izrezom za Milino krštenje pretpostavljala sam da će  to proći super kao i na krštenju  i tako je i bilo. Najvažnije mi je bilo da u bilo kojem trenutku mogu nesmetano dojiti, a ne da moram skidati haljinu ili da namještanje traje satima... Nakon hranjenja, Mila je odlučila izabrati savršeni tajming sa svojim paketićem sreće tako da smo je tamo onda i presvukli i mogli smo nakon toga  krenuti dalje.
    
7. Sljedećih sat vremena bili smo na gradini gdje smo se svi zajedno družili i vikali poljubaaaac, poljubaaaac neograničen  broj puta i cijelo to vrijeme Mila je bila vesela curica. Tada me nazvao tata koji se taman vraćao iz Slovenije gdje nam je pokupio paket sa slušalicama. Već smo mislili da neće stići na vrijeme  (kao niti haljine koje smo očekivali to jutro) jer je bila gužva na granici, a i dostava je kasnila, ali stigaooo je. Ovdje možete vidijeti o kojim slušalicama je riječ. 
   
   Mi smo krenuli njemu u susret na mjesto gdje smo bili parkirani, a kako je Mila počela pokazivati znakove za spavanje i dojenje, iskoristili smo to vrijeme i u autu sam ju dojila. Nakon toga taman mi je došao tata pa je uslijedila proba slušalica i svi smo se topili oko Mile koja je sa njima na glavi bilaaa preslatkaaaa. U tom trenu smo čuli trube auta pa smo se taman priključili koloni koja je krenula prema hotelu Royal u Opatiji. Mila je uskoro u autu zaspala tako da je cijeli taj proces prespavala dok nismo došli do hotela.
   
   Kada već spominjem predivan hotel Royal ovdje ću odmah napisati nekoliko rečenica vezanih za mogućnost spavanja. Dugooo smo razmišljali da li uzeti sobu u hotelu i da li prespavati tamo nakon vjenčanja. Za tu odluku bilo je puno pluseva, ali i minusa, a mi smo na kraju zaključili kako je u našem slučaju ipak bolje da kada shvatimo da je Mili dosta, da krenemo prema doma. Za početak, kada bi ona zaspala na primjer u sobi u kojoj bi je dojila, ionako bi mi bilo žao micati ju svaki put i stavljati ju u kolica i to  nekoliko puta kroz noć koliko je uobičajena njena potreba za dojenjem. Zaključili smo da je to odlična opcija za nekoga tko ide sa nekim tko bebu  može čuvati u sobi, kao i za sve one čije bebe tijekom noći spavaju duže. Mislim da je to super opcija u scenariju kada na primjer bake, tete ili dadilje nakon svakog uspavljivanja ostanu kraj beba dok spavaju, a da se mi spuštamo dole i da nas onda kod svakog njenog buđenja pozovu natrag gore u sobu. S obzirom da mi nismo bili za tu opciju i  da je udaljenost izmedu Rijeke i Opatije nekih pol sata mi smo zaključili da ćemo ovaj put ipak krenuti odmah prema doma kada shvatimo da je Mila baš krenula spavati za noć. 
    
8. Mila se probudila kada smo se parkirali u garaži i to je bila odlična situacija da je smjestimo u sportski sic  pa je tako s nama krenula na domjenak prije slavlja. Prije nego smo ušli u salu, obavili smo mijenjanje pelena u wcu hotela u kojem imaju stolić poput prematalice, a kada smo ušli u salu stavili smo joj slušalice jer smo znali da će vrlo brzo nakon toga uslijediti poziv benda kumovima i mladencima u salu, kao i prvi ples. Ona je na slušalice odlično reagirala. Vidjelo se da je skužila da joj je tiše pa nas je znatiželjno gledala, ali nije bilo nikakvog straha ili suza. Uspjela je sa slušalicama na glavi izdržati prvi ples i predjelo i prvi set pjesama. I to je bio show. U trenu dok smo s njom plesali na podiju dobila sam dokaz koliko je ideja  da uzmemo slušalice sa sobom bila genijalna. Gledati ju kako hopsa u Kikijevim rukama za mene je neprocjenjiva uspomena, kao i naš prvi zajednički ples koji je izazvao (opet) moje suzne oči pune sreće i zahvalnosti. Za mene je, uz sve što smo taj dan prošli s Milom, to zajedničko plesanje bio još jedan savršeni dodatak svemu čemu sam se nadala kada sam razmišljala o ovom vjenčanju. Upravo takve uspomene sam priželjkivala. Nakon što smo zajedno otplesali nekoliko pjesama, vidjeli smo da joj se počelo spavati pa smo krenuli prema lobiju ispred sale gdje su smještene velike, visoke fotelje koje su bile savršena kulisa za naše dojenje. Nakon toga  smjestili smo je  u kolica kako bi ju uspavali, a Kiki ju je otišao prošetati po terasi ispred hotela. Šetnja je bila uspješna pa se Kiki vrlo brzo vratio za stol sa uspavanom ljepoticom Milom u kolicima. Zahvaljujući slušalicama ona je mirno spavala u kolicima, a mi smo uskoro uspjeli i sami nakok dugo vremena osvojiti podij dok su ju prijatelji čuvali na oku. Matko i Dhu hvala vam. 
    
9. Znali smo da je tada sigurno zaspala za noć i ni sami nismo znali šta ćemo napraviti kada u polusnu bude tražila mene kraj nje u ležećem položaju. Negdje oko 22.30 počela se buditi i plakati pa smo krenuli  opet prema lobiju na dojenje, iako smo pretpostavili da će na ovo dojenje drugačije reagirati nego na ono od prije dva sata. S obzirom da je bilo očigledno da u tim uvjetima ne može zaspati, odlučili smo da je najbolje otići do auta, tamo je presvući u pidzamicu za spavanje i smejstiti je u jaje. Znali smo da prelazak u jaje znači i to da neće moći koristiti slušalice na glavi, što je značilo i da za vrijeme dok bed svira nećemo biti u sali, ali nama je bil bitno samo da je ona dobro. Nedugo nakon ljuljuškanja zaspala je u jaju  pa smo je šetali na terasi ispred sale gdje su i drugi gosti pričali, pušili ili hvatali zraka. Tada smo  odlučili da je bolje da sljedeće potencijalno buđenje kroz dva sata dočekamo doma. Složili smo se da je bila toliko dobra cijeli dan, da nam je sve bilo toliko lijepo da nema smisla da joj nepotrebno remetimo njena noćna uspavljivanja. Stvarno je sve do tada  prošlo onako kako smo se nadali da će biti, a kako nismo cugali niti sam ja mogla hvatati buket, odlučili smo feštanje do zore prepustiti mlađima hehee Na sljedećoj pauzi od sviranja pozdravili smo se sa mladencima, uručili im poklon i zahvalili se na svim divnim trenucima pa krenuli sretni i veseli prema doma. Bilo je oko  1 kada smo došli u stan i taman se Mila budila za dojenje tako da smo je izvadili iz jaja i krenuli  na uspavljivanje na isti način kao i svake večeri zadnjih pet mjeseci. Nakon cijelog dana, moram reći da sam i ja veselo dočekala krevet, iako me Kiki cijeli dan  zezao da će mi se već oko 9 početi zijevati. Za razliku od svih drugih vjenčanja na kojima smo zadnjih godina zajedno slavili ljubav, ovo je bilo prvo puta da smo trebali planirati malo više, da smo trebali uzeti u obzir da možda nećemo uspjeti biti ni u crkvi, da se osim s ogromnom dozom optimizma, oboružamo i s  velikom dozom strpljenja. Nakon jako dugoo vremena jutro nakon slavlja nismo uopće bili mamurni hahha Štoviše, odlazak s bebom na vjenčanje ima i svojih prednosti pa smo bili toliko odmorni ujutro nakon vjenčanja  da smo sa njom spontano krenuli na izlet u istraživanje predivnog  Gorskog kotara.Ovaj vikend stvarno je bio vikend iz snova. 
   
   
   
   * Kada dobijem slike, ubacim u ovaj post i slike.
   * Nadam se da će vam naši savjeti i iskustvo pomoći.
   
   Hvala na čitanju, puno pusa svima šaljemo vam ja i Mila