Fashion
Prvih mjesec dana s Milom možemo opisati pomoću dvije riječi.
Prva riječ je ljubav.
U kombinaciji s neizmjernom količinom uzbuđenja, euforije, zahvalnosti, suza radosnica i sreće...
Ali da, ljubav prije svega.
Znala sam da ćemo za ljubav lako.
Za ljubav će svi lako.
To se po nama roditelje učiti ne mora.
Ali sve drugo lakše je ako se uči.
Iz iskustva drugih, s neta, iz knjiga, iz fejs grupa, ma iz svega pa i iz svojih grešaka...
Ovaj post počela sam pisati već prvih dana kada smo došli doma kako ne bih nešto putem zaboravila (jer znala sam da put je dug hehe). Pisala sam nadajući se da će pomoći svima koje ti prvi dani, tjedni i mjeseci tek čekaju, da ćemo ovako razmijeniti iskustva, pomoći jedni drugima i naučiti za drugo, treće... i svako sljedeće iskustvo hehe.
Čuvala sam tako u bilješkama mobitela misli, sjećanja i uspomene na naše prve zajedničke trenutke, dane i prvih mjesec dana...
Hvala Mila što si nam došla i hvala ti što si nas izabrala.
Naša iskustva i savjeti podjeljeni su u 10 kategorija.
1. Hranjenje
2. Podoji
3. Položaj, bolovi i pomoć kod dojenja
4. Presvlačenje
5. Spavanje
6. Pupak
7. Kupanje
8. Robica
9. Izlasci i šetnje
10. Mamin oporavak
1. Hranjenje
Stavila sam hranjnje na prvo mjesto jer je to po mom mišljenju jedan od najvećih zadataka roditelja za razvoj bebice.
Često se zna dogoditi da mame i bebice iz rodilišta izađu dok se proces učenja hranjenja još do kraja nije usavršio.
Bilo da je riječ o dojenju ili nadohrani, tih prvih dana tek osluškujemo je li bebici dovoljno hrane koju joj pružamo, kada i je li uopće gladna, da li ju nešto boli, da li plače jer je gladna, žedna ili samo željna još dodira i ljubavi...
U tim prvim danima kod kuće je jako bitno provjeravati težinu bebe kako bi se pravovremeno reagiralo na bilo kakve promjene.
Rekla bih da u većini slučajeva nije potrebno svakodnevno provjeravati težinu, ali svaka dva do tri dana svakako bih savjetovala provjeru težine. Različite su vage pa tako ona iz bolnice, od patronaže i pedijatra nije često jednaka. To treba uzeti u obzir kada se uspoređuju težine i kada se gleda prirast. Najbolje bi bilo nakon bolnice mjeriti na istoj vagi do odlaska kod pedijatra. I iako sam često čula i za način vaganja tako što stanemo sa bebicom na kućnu vagu i bez nje, ne bih savjetovala taj način vaganja kao pouzdan.
Nakon što dođete iz rodilišta već ćete moći zaključiti je li se uspostavila nadohrana ili dojenje i prema tome ćete krenuti dalje u pobjede. Nama su u bolnici savjetovali da imamo spremnu dozu nadohrane ukoliko se bilo šta dogodi tijekom noći...
Mi je nismo iskoristili, ali ako nekome to pruža osjećaj sigurnosti to može organizirati i prije odlaska u rodilište kako bi ga čekalo doma spremno. Ja sam željela ostvariti dojenje i stvarno sam se trudila svim silama. Nisam mogla vjerovati (zapravo i dalje ne mogu vjerovati) da tako malo biće može stvoriti takav vakum. Pripremite se i psihički i fizički ako želite to ostvariti...
I nakon početnih neuspjeha i bolova možete svejedno ostvariiti dojenje...I to može postati predivno iskustvo
Dojenje na zahtjev zapravo znači da dijete hranimo svaki put kada traži neovisno o rasporedu.
Dakle, neovisno je li od zadnjeg hranjenja prošlo 30 minuta ili dva sata vi uvijek nudite. I da, beba uvijek ( u 99 % slučajeva) prihvaća.
U prvim danima podoji mogu biti jako česti i toga se ne treba strašiti niti se tome treba zapravo treba čuditi...
Bebice su jako malene i treba im utjeha,dodir, ljubav...i više nego hrana.
Nama bi nekada prošlo 45 minuta između podoja, nekada pol sata, nekada sat i pol. A nekada smo cijeli dan skoro pa svakih pol sata dojile. Individualno je i ovisi o dijetetu, vremenu, skoku u razvoju i o aktivnostima u danu... Iako vam se možda čini kao da svoju bebicu cijelo vrijeme dojite ( što i je istina hahha) to je normalno za dojenje na zahtjev samo što možda nikad to prije niste doživjeli, nitko vam o tome nije pričao i niste čuli takve priče. Ali da, to je sasvim normalno!
Mi smo već prvi dan shvatili da je ona na mamu i tatu i ne zna kada je dosta hahha. I želi sve, sad i odmah. Dobro, taj dio je na mamu hhaha. Nakon tjedan, dva kod nas se dojenje ustalilo na otprilike svaka dva sata (iako je naravno bilo dana ili perioda u danu kada je htjela više ili manje). Mi mislimo i dalje da se ustalio ritam, ali realnost je zapravo takva da se njena želja i potreba može već sljedećeg trena promijeniti. I to treba prihvatiti, staviti na vrh liste prioriteta i tome se posvetiti...
Prvih dana, kao što sam već napisala, ali opet ću, i to neovisno o načinu hranjenja, iznimno je bitno provjerati težinu bebice, pelene i općenit ponašanje i raspoloženje. U tome vam mogu pomoći prije svega patronažne sestre, zaposlenici klinike, kao i vaši odabrani pedijatri. Ono čega smo se držali oko procjene da li joj je dovoljno mlijeka i je li sve u redu je bila provjera:
u 24 sata više od 6 “mokrih” pelena i dvije ili više “prljave” pelene
Takoder, bitno je pratiti i boju stolice prvih dana. Od cnrno-maslinasto zelenkaste do senf-žućkaste.
Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo dočekali senf boju hahaha. Veselje je bilo kao na dobitku lota.
Strah od gubitka težine je uobičajen jer većina doma već dolazi sa gubitkom porođajne tezine, ali bitno je provjeravati stanje.
Kod dolaska patronažne sestre obaviti ćete i vaganje bebice pa ćete vidjeti koliko je dobila i napreduje li i koliko od izlazka.
Dobitak na kilaži svakako je jasan znak da bebici odgovara način hranjenja koji ste odabrali.
I to je najbitnije neovisno o kojoj vrsti hranjenje ste se odlučili. Šta god se dogodilo, prioritete je da je bebica sita i zadovoljna.
Jasan znak da je bebica zadovoljna sa hranjenjem je svakako i ponašanje bebice.
Izostanak pretužnog plakanja i uredno spavanje su super znaci. Kad smo kod spavanja i hranjenja...
U bolnici su nam rekli da prvih nekoliko dana provjeravamo da se budi barem svakih 4 sata jer mlijeko još nije bilo toliko snažno da ju baš toliko uspava. Već je to oprez, pogotovo zbog žutice, manje težine i drugih zdravstevnih razloga...Mi smo taj savjet poslušali, aiko znam puno slučajeva u kojima su roditelji nakon mjesec dana (neki i prije) puštali bebice da spavaju duže.
Mila se budila puno prije toga pa je mi nismo trebali buditi...
I da, i ja sam čula da postoji legenda o bebicama koje već prvi tjedan prespavaju cijelu noć no ja ih još nisam upoznala.
I takvi slučajevi su normalni. Sve je individualno i normalno što roditelji odaberu za svoje dijete uz uvjet da dijete dobro napreduje.
Preko noći smo na početku imali tri buđenja za hranjenje računajući vrijeme od 22 do 6.
Iskreno, mi smo mislili da će biti puno manje spavanja tako da smo zapravo sretni s ritmom spavanja i hranjenja tijekom noći.
Na te ritmove ne možeš puno utjecati u tim najranijim danima tako da se prije nego te noćne avanturu krenu možeš samo svaki dan nadati da će vaša bebica biti dobra i mirna tijekom noći što je više moguće...I da, unatoč tome što ti svi govore da se naspavaš dok si trudna jer poslije nećeš...Nisam to razumjela prije, a ni sada jer nije da te sati sna možemo skupljati i koristiti ih kao neke nagadne bodove. Tako da, da spavaj prije i nadaj se da ćeš što više spavati i nakon što vam dođe bebica...Možda i više nego što si mislila i možda i bolje, sretnije i mirnije nego prije...A možda nadoknadiš za par godina sve te sati nespavanja koristeći po pričama sve one nagradne bodove, jel...
2. Podoji
Neki to zovu nasisavanje, ja to sada zovem dojenje na zahtjev koje bez pomagala kao što je dudica može potrajati neko dulje vrijeme... Prije svega, normalno je da za vrijeme dojenja bebice malo zanune na par sekundi, minuta pa onda nastave sisati dalje.
U bolnici sam joj prolazila sa prstićem po obraščiću kada bih to primjetila, ali patronažna sestra mi je rekla da ne trebam to raditi već da ju pustim da sama radi svoj tempo. Po tome, jedino da baš tako krene odmah od samog početka sisati bilo bi potrebno to raditi i poticati ju, ali ako to krene raditi već nakon 10ak minuta aktivnog sisanja nema mjesta panici.
Najbitnije je da prvih 10/15 minuta jedu bez takvih prekida. Za vrijeme podoja radila bih nekada i masaže i kompresije.
Svaki drugi podoj mijenjala bih stranu.
U većini slučajeva jedna strana bi bila dovoljna.
Kada bih primjetila da joj nije dovoljno, onda bih se okretala.
Često bih se, pogotovo preko noći i nakon što bih zaspala, zbunjeno pokušavala sjetiti na kojoj je strani zadnji put bila i jesmo li je unaprijed premjestili na sljedeću stranu...
U tim prvim danima ona nije uopće toliko bljuckala nakon podoja niti je podrigivala, što smo mi mislili da će odmah biti slučaj kod hranjenja... To se promjenilo već ulaskom u 2. tjedan.
Ako se ne bi uspavala dojenjem, stavljali bismo je na rame kako bi se se podrignula. Pogotovo tijekom dana, tijekom kojeg je puno manje i sve kraće bilo situacija da zaspi već za vrijeme dojenja. Što se tiče bljuckanja...tu je znalo nekada biti svega. Znali smo se nekada i prestrašiti količine, ali je iznimno bitno pratiti koliko često se to događa, kako inače jede i kakovog je raspoloženja nakon toga.....
3. Položaj, bolovi i pomoć kod dojenja
Zbog epiziotomije najugodnije mi je bilo ležanje na boku i to je bio položaj koji sam od prvog dana u bolnici usavršavala.
Savjet bi bio da isprobate sve moguće položaje dok ne nađete onaj koji je za vas i vašu bebicu najbolji.
Također, učenje pravilnog hvata bebicu od velike je važnosti odmah na početku. Ako bebica pravilno nauči sisati onda će i dojenje nakon nekog vremena postati još veći užitak ne samo njoj, nego i mamam jer će biti skoro pa bezbolno.
Početak podoja je i dalje bolan...Ne doduše kao na početku. Tada sam prvih nekoliko minuta samo razmišljala o tome da li su oštećene i nadala se da će što prije biti gotovo...
akle, sada je situacija bolja i stvarno ne boli toliko...zapravo, nakon što prođe tih prvih nekoliko minuta nekada ni ne osjetim više bol i to iskustvo postaje lijepo...Ali ako od početka nije bezbolno kako nekim mama to iskustvo bude, onda treba probati izdržati unatoč toj prvotnoj boli.
Većini mama je iskustvo dojenja prvih nekoliko dana, tjedana bolno.
Većina nema mlijeka u velikim količinama. Nekima dođe tek kasnije kao i meni.
Neki prolaze jake bolove zbog oštećenja nekih dijelova...
Dakle, ja bih savjetovala svima pokušaj i malo truda nakon toga, a onda da svatko vidi koliko i što može možei onda procjeniti što je za vas najbolje... Rekla bih da nije cilj da se bilo tko dugoo muči u toj situaciji, zar ne?
Kada sam došla doma nastavile smo podoje na boku ležeći na krevetu ili na kauču u dnevnom boravku.
Ispod sebe i bebice stavila bih tetru i u tom pložaju smo se druškale. Možete staviti i jednokratnu pelenu i nepropusni dodatak da ne propusti na plahte i kauč- kako je nama prvih dva tjedna sve i svugdje curilo- i mlijeko i bljuckanje i sve hahaa).
Za vrijeme dojenja odvojen si od svijeta i na to možeš utjecati jedino tako da si sve potrebne stvari pripremiš oko sebe svaki put kada jedan popdoj završi/ona zaspi, a za svaki sljedeći podoj. Inače jednom kada to krene - dok ne završi nema mrdanja.
Mislim, možeš se odvojiti stavljajući prstić, ali nekada ih to toliko prestraši, zbuni, da je meni to bolje ne raditi ako nije baš najnužnije ikada. Ako imaš sreću pa oko sebe imaš nekoga tko ti pomaže u tim prvim danima onda će ta osoba biti tvoj batler tih prvih (mjesec?) dana i donositi ti sve potrebne stvari oko tebe. Kiki je nakon par dana rekao da on vidi kako ja uživam u tim molbama oko nošenja stvari hhahha I da, moram reći da sam uživala hahha
Ukoliko vam je otežano kretanje stvarno vam je takva 0-24 njega i više nego dobrodošla.
Dojenje vi i bebica stvarate svoj poseban odnos. To je vaše vrijeme druškanja i uživanja.
Iako na početku imate osjećaj kao da vas bebica ne kuži već joj je samo najbitnija hrana...nakon nekoliko dana, a poslije i tjedana primjetiti ćete kako vas već drugačije gleda, kako se umiri kraj vas, kako vam se smije....
Tada shvatite kakva je to posebna ljubav. I kako bebica zna tko ste vi, a ne samo njen izvor hranjenja.
Također, osim što smo se za vrijeme dojenja gledale, mazile i grlile, trenutke za dojenje nekada sam koristila i za druge stvari... Najčešće za istraživanje po netu u potrazi za odgovorima na ogromnu količinu pitanja koja su nam tih dana bila po glavi.
Face time i wa pozivi su isto bili od pomoći tih dana jer sam se mogla čuti sa svojima.
Tih dana mobitel + boca vode/čaja/kompota bili su mi najbolji prijatelji i jako je korisno da su od početka podoja oko vas.
Isto tako, tih prvih dana kada još nismo znali njen ritam (odnosno bolje je reći kako ona nema ritam, a mi ga uzaludno kao pkušavamo utvrditi hahah), često me Kiki hranio doslovno dok sam ležala i dojila...Da se to nije događalo, doručak bi postao ručak, a ručak, večera i ok, to ne bi bilo loše za moje skidanje kila, ali tih dana zbog iscrpljenosti i umora važnije je razmišljati o kvalitetnoj i uravnoteženoj prehrani koja pomaže i o kvaliteti mlijeka i vašeg stanja i raspoloženja. Podoji traju neuravnoteženo kao i njeno spavanje pa je sve radnje za vrijeme njenog spavanja bolje napraviti odmah, bez odgadanja i po sustavu prioriteta. Što prije tako naučiš funkcionirati lakše bude kada ostaneš sam sa bebicom, kada se njeno spavanje od očekivanih (voljela bih) dva sata pretvori u 10 minutno drijemanje ili kada vas iznenada zadesi skok u razvoju pa skoro cijeli dan provedete u dojenju.
Tada zahvaljuješ sam sebi što si se priprmio unaprijed...
Pomoć kod dojenja:
- Purelan
....koji mi je najveći spaaaaaaas od prvog dana u bolnici!
Dugo sam razmišljala da li odmah početi sa njim ili se odlučiti na potpuno prirodne proizvode. Nije mi bilo svejedno...Ali sam na kraju poslušala mnoge koji su mi pričali koliko im je to pomoglo! I sva sreća da jesam!
-Sušenje na zraku + mlijeko po njima
- Kikijevo ručno izdajanje drugu noć doma bez čega bih sigruno završila sa mastitisom na hitnoj jer sma imala treskavicu i temperaturu (što nije razlog da se ne doji ili da se dojenje odgodi, dapače...)
- Tuširanje i masiranje pod toplim tušem prije nego smo otkrili...
Avent gel tople obloge koji su me spasili (hladni mi nisu pasali)
- Sos grupa za dojenje Roda na fejsu koja mi je bilaaaaa spaaaas
i gdje sam našla većinu odgovora na svoja pitanja čutajući njihove odgovore i komentare (Imaju i sos telefon)
- Jastuk za dojenje Mali anđeo
- Spavaćice sa otvorenim prednjim dijelom Beba.hr
U prvim tjednima ove proizvode nismo koristili, iako nismo odmah znali da ih nećemo koristiti i unaprijed smo se pripremili:
- Izdajalice - Avent
Znam veliki broj mama koje su ih korstile od prvog dana. Moja preporuka bi bile električne (za obje) prije ručnih...
- Šeširići - nismo ih koristili
- Dude - Avent i WubbaNub Duda Slonić
- Čitajući istraživanja odlučila sam se na što duži protek vremena do korištenja dudica ( prema nekim preporukama do 6 tjedana)
, iako ih spremno nosimo svugdje sa sobom
- Bočice -Twistshake
Tek sam nakon nekoliko dana od poroda prvi put na netu naišla na postojanje alternativnih metoda hranjenja za koje do tada nisam nikad čula i koje nismo isprobali
- Plant proizvodi - Nippy uljni serum i Tiba kapi za hitne potrebe kojih sva sreća još nije bilo
- Flatulex kapi za grčeve koje su nam prijatelji donijeli iz Švicarske i za koje se nadam da nam neće trebati
Aplikacija Glow baby puno nam je pomogla u prvim danima s Milom. U njoj možete pratiti hranjenje, probavu i spavanje vaše bebice.
Odlična je za mjerenje jer ima tajmer kojeg upalite na primjer na početku dojenja ( i stranu koju ste odabrali) i nakon toga možete imati i zatvorenu aplikaciju, ali ona i dalje mjeri vrijeme. Kako su dani odmicali dalje, ja bih često znala zaboraviti uključiti aplikaciju jer sam već bila ispraksirana, ali na početku mi je puno pomogla u organizaciji njenog vremena i praćenja razvoja.
4.Presvlačenje
Kada se sjetimo prvog presvlačenja plačemo od smijeha.
Em pupak, em crnilo/zelenilo, em nespretnost, em strah da ju ne stisnemo prejako hahahha
To je normalno ako niste rođeni talent i ako nemate ni trunke straha oko krhkog malog bića!
Nakon nekoliko puta postajete stručnjaci, igrate igru tko je brže presvlači i sve prolazi u mirnijem i veselijem tonu.
Prvih dana pomagali su nam bijeli šumovi ( ona se navikla na youtube zvukove jer smo joj te puštali od prvih dana pa nismo trebali proizvoditi prave)
+ pjevanje + pričanje bilo kakvih tema samo da sluša vaše glasove.
Kiki je od prvih dana zadužen za noćna presvlačenja jedino kada je na putu i radi onda se nas dvije družimo i na prematalici noću.
Koristimo:
- Pelene Pampers premium care (zlatne)
- Kupili smo unaprijed dva pakiranja 1 koja smo potrošili i prešli na 2
- Na sredini imaju žutu crtu koja reagira na vlagu i postaje plava/zelena ako vas unutra čeka paketić sreće (to smo shvatili tek nekoliko tjedana nakon)
- Blazinice
- Prvih dana trošili smo ih u nenormalnim količina hahah
- Neočekivano velika količina ih se potroši u jako kratkom vremenu pa smo vrlo brzo počeli kupovati odmah po 10ak pakiranja
kako ne bismo morali svakih nekoliko dana nadopuniti zalihe
- Shvatili smo da je razlika u slojevima blazinica pa ćete već sami odlučiti koja deblljina vama najviše odgovara.
Mi smo shvatili da ćemo rađe dati nekoliko kuna za kvalitetnije.
Mlaka voda u posudici, a samo za van smo nekoliko puta koristili vlažne maramice sa što većim postotkom vode (Violeta ili WaterWipes)
Mast JGL
(Ovisno o tome u kojem ste gradu - u Ri se još uvijek preporuča pa smo i mi to radili jer smo išli onom da ne može odmoći
Mali anđeo pelena za dvostruko prematanje
Ili tetra u švedskoj peleni- što je kompliciraniji način i nakon što smo počeli koristiti mali anđeo pelenu preporodili smo se!
Tetra pelena u što većem broju - (prvi dan i noć potrošili smo ih dvadeset sigurno hahha)
stavljena na pamučnoj podlozi koja je
na podlošku iz Ikee koji je pričvršćen na
Komodu iz Ikee
- Uzeli smo jer smo oboje visoki i ta visina nam je taman da nas ne bole leđa od čestih saginjanja.
Nekoliko puta smo ju izvan kuće presvlačili na krevetu i onda smo shvatili još više koliko nam je savršena ta komoda za presvlačenje, a uz to ju možemo koristiti i kasnije.
Savjet za unaprijed:
- Dok još čekate svoju bebicu i prije nego što dođete iz rodilišta, super bi bilo odmah u komodici pripremiti točno po ladicama sve stvari potrebne za previjanje i njegu pupkića kako bi vam sve bilo na dohvat ruke.
- Isto tako, svaki put kada bebica spava unaprijed si pripremimo novu tetru ako ju je potrebno staviti na podlogu,
nadopunimo blazinice i pelene.
5.Spavanje
Bebice spavaju i do 18 sati na dan, ali da, otprilike samo dva sata u komadu.
Već sam pisala o onim legendama o spavanju bebica cijelu noć bez buđenja od prvih dana ili pak više od tri sata tijekom dana.
Individualno je. Vjerojatno postoje i takve bebice koje su sretne...
Kod Mile je maksimum na tri sata od početka.
Uvijek je san povezan sa vožnjom u autu, šetnjom u kolicima ili dojenjem.
Odnedavno, uspjeva zaspati i kada nakon dojenja ne zaspi odmah,
nego i dalje ima još malo snage pa ju onda u naručju ljuljamo i pjevamo tihe pjesmice.
Kada zaspi nakon dovoljno papanja onda slijedi ili :
- Dio kada zaspi baš u položaju dojenja. U tom slučaju pričekam nekoliko minuta i tek nakon toga je pomičem nježno sa prstićem.
Ovaj dio radim samo kada sam sigurna da je čvrsto zaspala jer se naravno znalo dogoditi da ja mislim da je ona zaspala, izvadim ju i onda se ona istog trena probudi i želi još pa to zna potrajati puno duže nego da sam tada još malo pričekala sa prstićem.Tajming je sve haha.
Ili
Dio kada ju sama izbaci hahha i zaspi.
Tada isto kraj nje pričekam nekoliko minuta i tek tada se mičem jer se isto čovjek zna prevarit :)
Kada zaspi, nakon nekog vremena zna se dogoditi da se komeša, zaplače i proizvodi zvukiće...
Prije nego odmah skočimo na nju da vidimo da li je sve u redu, shvatili smo da je najbolje prvo iz prikrajka (doslovno pričam o skrivanju iza ugla hahha) pričekati minutu do dvije (koje traju kao vječnost) vidjeti hoće li se smiriti i ponovno zaspati.
Najčešće se odmah natrag sama uspava. A to ne bi bio slučaj da smo krenuli na nju...
Ukoliko shvatimo da se neće uspavati (jer već nakon nekog vremena prepoznaješ glasovnu razliku) odmah ju podižemo i mazimo.
Zadnji "večernji" podoj možemo reći da ima oko 22 (između 21 i 23) nakon čega po noći imamo buđenja oko 1 ujutro, 3 i 5...
Ovisno o danu. Mila noćna buđenja koristi isključivo za hranjenje te se nakon toga odmah vrati natrag spavanju.
Tijekom noćnih hranjenja bila je s nama u krevetiću jer je bila tako malena i slatka da je nismo htjeli puštati samu i htjeli smo da nam je što bliže... Kako bismo vidjeli je li diše, spava i je li sve u redu (klasični strahovi - pogotovo prvu noć hahha).
Nakon nekog vremena toliko se navikneš na njezin miris, njezinu blizinu, rukice koje te drže i zvukić disanja da želiš da je cijelo vrijeme kraj tebe...Tijekom dana uglavnom je u prostorijama u kojima se vidi danje svijetlo, a oko 19 zamračujemo sobu u kojoj se nalazi kako bi se navikla na razliku između dana i noći...
Tijekom noći u sobi nam je na prozoru upaljeno svijetlo mobitela okrenuto prema stropu koje daje jedno romantično osvjetljenje hehe
I dalje smo u potrazi za nekom slatkom lampom. (Ako u međuvrmeneu otkrijemo favorita dodam ga ovdje)
Iako smo prije mislili ajmeeee što ako ju zgnječimo u snu... to se naravno nije dogodilo.
I da, naša kraljica ima cijelu polovicu bračnog kreveta, a mi spavamo na drugoj kao u ono vrijeme prije nego što smo počeli zajedno živjeti, kada smo se tiskali u mojoj i njegovoj sobi na krevetima za jednu osobu.
Za zaštitu koristimo jastuk za dojenje Mali anđeo.
Razmišljamo o nabavi gnijezda da joj bude što udobnije
Inače spava svugdje.
U našem krevetu, na kauču, u dnevnom boravku, u njihalici, kolicima i autosjedalic..I da, čak i u svom krevetiću.
Većina ljudi nam je pričala kako su im bebice najmanje spavale u svom krevetiću, ali sve se može kad se hoće.
Kombiniranje spavanja u njenom krevetiću i s nama dok smo svi isprepleteni za nas se ispostavilo kao dobitna kombinacija.
Carstvo uspavane ljepotice:
Krevet smo kupili odmah većih dimenzija
Za madrac su nam svi rekli da je najbitniji dio kreveta tako da smo se nakon puno istraživanja odlučili za Hespo
Posteljina + zaštita oko krevetića nekoliko varijanta
Dekice (koje smo koristili i zarolane za zaštitu leđa dok je na boku)
Modul sa anđelićima
Iako su nam mnogi govorili da njima razne njihalice nisu pomagale kod nas se mamaRoo pokazao kao savršeni pomagač.
Mila nam je od prvog dana korištenja zavoljela ljuljanje tako da je često spavala i u njemu.
To mi je puno pomoglo pogotovo u danima kada sam bila sama s njom.
Često mi se znalo dogoditi/događa mi se i dalje da i ja utonem u san za vrijeme njenog podoja što mi je na početku bilo ful čudno jer mi ljudi nisu pričali o tome već je većina ponavljala spavaj kada beba spava. Ok, to je točno, ali ne i svaki put izvedivo ako želiš stići sve što želiš kada beba spava. Ako neke druge stvari nisu bitne, a nisu...jer najbitniji ste vi, onda spavajte kada god nađete priliku.
Jer možda već brzo ta prilika ode i neko vrijeme neće doći nova, a vi biste mogli žaliti za propuštenim..
.Ja sam neke trenutke koristila za spavanje, neke za pisanje, neke za filove, neke za kuhanje unaprijed i pospremanje...
Aliiiiii to naše zajedničko spavanje dok ona papa i tone u san mi je postalo najdraže i najslađe spavanje ikada.
A još slađe kada odspavam s njom cijelo njeno spavanje pa nas Kiki probudi, a ja ne znam gdje sam, koliko je vremena prošlo i je li se ona prije mene probudila.... ili kada svo troje zaspemo popodne i onda odmorni imamo snage za duge šetnje.
Nas dvije u jutarnjim satima smo dugo uspavane ljepotice.
Mislim da su sva djeca odabrala svoje roditelje i da su ista kao njihovi roditelji..
..barem u nekim stvarima..
A kod nas su te stvari definitivno hranjenje i spavanje.
S obzirom da smo Kiki i ja poznati po tome da možemo zaspati gdje god
(u vožnji aviona, na brodu, u vlakovima, na podu.. hahah) očito je i Mila to pokupila od nas.
Moožemo reći da kod nas baš faza buđenja kreće tek oko 9,10 sati ujutro.
Do tada uživamo zajedno u krevetu, a Kiki nas slika u istim pozama spavanja prije nego ode na posao.
Hvala Mila za to i nadam se da će nam taj naš ritual jutarnjeg spavanja i maženja dugo potrajati.
6.Pupak
Moja najveća noćna mora nakon poroda.
Ta razina koncentracija i pažnje koju sam ja pridavala tome za vrijeme presvlačenja vjerojatno bi većini koja je kroz to prošla bila komična...ali tolika sam se naslušala i nagledala raznih stanja sa pupkićima da sam to posebno doživljavala od prvog trena.
Octenisept i sterilne gaze smo koristili svaki dan nakon dolaska iz bolnice.
Imali smo i hydrogen, ali njega je samo jednom iskoristila patronažna sestra.
Nikad neću zaboraviti naše face i poglede kada smo 6. dan nakon poroda našli odvojenu pupkovinu.
Šok i nevjerica.
Kako tako brzo?!
Znam tolikoooo priča u kojima je ta trauma sa pupkom trajala dugo i predugoooo.
Sljedeći dan patronažna sestra utješila nas je i pomogla nam oko daljnje skrbi za njen pupak tako da je to prošlo iznenađujuće brzo.
Ali da mi je to jedna od najdražih uspomena, nije. hahaha
Ali zaista, kratko je trajalo pa moj strah nije dugo trajao.
I napokon smo mogli dočekati kupanje i našu ribicu u vodu....
7.Kupanje
Dolazi na red nakon što pupak skroz zacijeli.
Do tada, za vrijeme presvlačenja sa mlakom vodom i blazinicom prolazili smo joj ispod bradice, po licu, očima i ispod pazuha.
Prvi put kupali smo je nakon 2 i pol tjedna i iako smo mi očekivali da će joj to za prvi put biri šok.
Ona je baš jako uživala.
Savjet bi bio da snimate prvi put kada patronažna sestra kupa bebicu kako biste znali to ponoviti jer se često zbog uzbuđenja tijekom prvog kupanja neke stvari i detalji zaborave pa ovako imate podsjetnik, ali i divnu uspomenu.
Dugo smo razmišljali kojim je sredstvima kupati i da li to koristiti uopće ..ili je kupati samo sa bademovim ili maslinovim uljem.
Na kraju smo odlučili kombirati..Nekada samo ulja, a nekada i druge proizvode.
Mustela proizvodi - 2 u 1 gel i preeeedivno ulje za kupanje
Aquascale 3u1 kadica
Ručnici + trljačice Mali anđeo
C&A ogrtač Hello Kitty
8. Robica
Mila je u prljetna beba tako da smo mi njenu garderobu organizirali prema tim vremenskim prlikama.
Imali smo jednu medo tuticu za izlazak, ali to je koristila samo nekoliko puta jer je nakon njenog rođenja postalo sve toplije i sunčanije.
Bodići
Bodići na kopčanje jer su nama bili najlakši za stavljati bebici kada je bila jakojako mala.
Tutice za cijelo tijelo
Na početku nam ih je bilo malo teže stavljati, ali kasnije smo ih sve više i više koristili pogotovo za spavanje tijekom noći.
Hlačice
Hlačice sa zatvorenim stopalicama ispod kojih smo joj stavljali čarapice
Jako sam se namučila u pronalasku takvih hlačica, pogotovo bijelih, ali uspjeli smo ih nekako prikupiti.
Najčešće je bila u kombinaciji bodić + hlačice jer je ta kombinacija nama bila najjednostavnija za izvesti i najbolje je držala pelene.
- Jaknica/Gornji dio s kapuljačom
Ovaj odjevni predmet nam je bio jakooo koristan jer se lako stavlja i skida... sve po potrebi, kako se namisti, kako bi Gibonni rekao...a štiti joj i glavu i uši za vrijeme šetnje.
Čarapice
Rukavice, ali ih nismo koristili jer nije imala naviku grebanja
Btw noktiće smo počeli rezati tek kada je imala mjesec dana jer su se do tada sami lako lomili.
Kapice i šeširići za zaštitu uši za zaštitu za vrijeme šetnji.
Iako vam svi možda govore da ne kupujete puno robice moj savjet je da kupite i nekoliko vama najslađih haljinica ili bodića jer je najslađe ikada imati uspomene na njih tako malene u svim tim predivnim stvarima.
I pa šta ako stavite to jednom? Uvijek to možete koristiti i za drugu dječicu, a vama ostaju slike i uspomene za zauvijek.
Mi smo po preporukama kupovali svu robicu 56. Očekivali smo da će biti veća pa nismo kupovali broj 50 jer su nam svi rekli da brzo prearastu. U slučaju da se bebice rode ranije i da im je pripremljena robica prevelika uvijek ima dovoljno vremena da vam netko od vaših ide kupiti robicu. Jedva jedvice smo stigli iskoristiti svu robicu u broju 50 koju je dobila.
Jako često smo joj mijenjali bodiće jer se znala pobljuckati pa bismo savjetovali barem 10ak kombinacija da vam je spremno.
Mi smo koristili sušilicu pa nam je sva robica bila oprana i suha za par sati što nam je puno olakšalo pripremanje. To nam je inače rekla bih, najbolje ulaganje ikada.
Tetra pelene bijele
Jer se najbolje operu na najjačoj temperaturi uz namakanje koje je potrebno od svih tragova sreće.
Prvi dan/noć potrošili smo ih oko dvadeset hahhaha Kiki je sutradan išao kupovati još hahah, a imali smo stvarno velik broj tetri jer smo ih i kupovali i dobili tako da bih ja za broj rekla - neograničeno.
Tetra pelene aden&anais
s kojima smo je prekrivali u kolicama kada smo išli u šetnje.
Sve njene stvari prali smo sa Becutan tekućim sredstvom i omekšivačem te smo ju sušili u sušilici.
Prema preporukama rečeno nam je da se zbog sušenja u sušilici većina stvari, osim pojedinih ne treba i peglati tako da nam je to uštedjelo puno vremena i ubrzalo organizaciju pranja i sušenja robice.
9. Izlasci i šetnje
Pripremili smo ruksak i torbu (koja je na kolicima) u kojima su bile sve spremljene stvari za nju.
Na početku smo nosili i rukasak i torbu u kojoj su bile iste stvari jeeeeeer što ako nam prifali.hahaha
Kao da je išla na put od tjedan dana, a ne na nekoliko sati. I naravno da se nikada nije dogodilo da smo potrošili sve stvari i iz rukasaka i iz torbe. Nakon nekoliko takvih izlazaka, imali smo samo pripremljenu njenu torbu na kolicama, a ja nisam trebala nositi uvijek ruksak, već sam mogla uživati i u nošenju svojih malenih torbica. Rukasak smo nastavili nositi za duže izlaske i još jednom potvrđujem kako je meni puno bolja opcija ruksak nego torbe za prematanje koje idu na jedno rame. Em zbog praktičnosti, em zbog težine...
Savjet:
Svaki put nakon povratka iz šetnje odnosno što prije vrijeme bude omogućilo provjerite stanje u torbi i nadopunite kako biste uvijek bili unaprijed spremni da u torbi imate sve potrebne stvari za bebicu.
Ovo su stvari koje uvijek imamo sa sobom:
2 tetra pelene
Jednokratka podloga za presvlačenje
3 pelene
Blazinice
Vlažne maramice koje imaju barem 90% vode, ali se uvijek trudimo pronaći način kako doći do mlake vode
Mast koju smo kupili jedno manje pakiranje i nakon toga punili iz većeg pakiranja
Igračka
Dude koje nismo još uvijek koristili, ali ih nosimo sa sobom
2 kombinacije za obući (bodić+ hlačice)
Iiiii obavezno bočica vode za mamu koju uvijek nosim u pretincu za bocu na kolicama tako da mi je uvijek na dohvat ruke.
Za izlazak smo uvijek koristili kombinaciju da ima podoj prije.
Nakon toga bismo je pustili da malo spava i onda oblačili u jaknicu pa stavljali u autosjedalicu.
Nekada bi nastavila spavati, nekada bi se probudila.
Za slučajeve kada bi počela plakati koristili smo zvuk ključeva i lagano ljuljanje u autosjedalici.
Zavoljela se voziti i u autosjedalici i u kolicima i samo joj je bitno da se kreće i da nema stajanja.
Prvi put bila je vani sa 10 dana kada smo išli u kratki posjet pedijatru, na prijavu u matični ured i u prvu šetnju.
Uspjeli smo sve obaviti i ona je jako uživala u šetnji pa smo već od sljedećeg dana povećavali vrijeme šetnji.
Imali smo sreću jer od kada se Mila rodila dani su bili topli i sunčani. Prava kombinacija proljeća i ljeta.
Shvatili smo odmah koliko joj paše svijež zrak i koliko je i meni to pomoglo u oporavku tako da smo od tada
svaki dan bili s njom vani i to bismo preporučili svakome.
10. Mamin oporavak
Na kraju dolazimo do po meni najbitnije kategorije.
Jer...sretna imama, sretna beba...
Nakon poroda tijelu svakako moramo nekako priuštiti odmor i vrijeme da se vrati u prvobitno stanje.
To znači da je poželjno nakon poroda što manje vremena provoditi saginjajući se,
podizati teške stvari (pogotovo ako je bio carski rez), stajati dugo, sjediti (pogotovo ako je bila epiziotomija) ili se naglo ustajati.
Upravo zbog tih nemogućnosti svakoj mami potrebna je pomoć u bilo kakvom obliku.
Kiki i ja smo se odmah dogovorili da ćemo nas dvoje zajedno organizirati brigu o nama doma sami.
Kiki je bio s nama doma prva dva tjedna i za to vrijeme obavljao je sve kućanske poslove.
Od pranja suđa, robe i sušenja (kojih je tih dana bilo puno)... do pripreme doručka u krevetu.
Uvijek ću mu biti neizmjerno zahvalna na tome kako je tih dana čuvao i Milu i mene jer je to uvijek potrebno,
a tih prvih dana još potrebnije i bitnije..
Iako smo oboje jako bliski i sa njegovom i sa mojom mamom odlučili smo da nema potrebe da one budu s nama doma.
Iako su nam neki pričali kako su njima mame bile doma (u nekim situacijama i spavale kod njih)
mi smo zaključili da kod nas to nije potrebno.
Prije svega jer smo smatrali da je bolje da se organiziramo od prvog dana sami nego da se jednom, kada odu, ponovo nađemo u novoj situaciji...
Drugo, za bebicu i roditelje je iznimno bitno stvoriti novi zajednički ritam i mi smo zaključili da ćemo ga stvarati od prvog dana.
Treće, naslušali smo se toliko priča vezanih uz to koliko je nervoze tih dana stvoreno u takvim situacijama da smo htjeli izbjeći svaku mogućunost da do bilo kakvih takvih situacija dođe...jer tih dana jednako kao i sve prethodno, bitan je i mir.
Slažem se da je tih dana punooo hormona, pitanja i neznanja u zraku
pa je onda izgled da do takvih nervoso sitaucija dođe veći, ali to je najbolje da procjenite sami.
Neovisno što nisu s nama bile cijele vrijeme, pomoć naših mama bila je neizmjerna.
One dane kada Kiki nije pripremao delicije za svoje princeze to su radile one naizmjence.
To mi je puno pomoglo u oporavku jer je svaki oporavak lakši ako se svaki dan veseliš svojim omiljenim jelima.
Tih dana nisam bila na nikakvih dijetalnim prehranama iako sam prije uvijek mislila da je to potrebno.
Dapače, uživala sam u svim delicijama.
Pazila sam samo da ne konzumiram baš neke namirnice koje napuhuju ili koje mi ni prije nisu pasale.
Kao veliki ljubitelj pečenog krumpira uživala sam u njemu skoro svaki drugi dan jer sam u svim tekstovima nailazila kako je upravo pečeno meso i krumpri najsigurnija opcija.
Također, moja sestra pomagala nam je zabavljajući i noseći Milu kako bi mi mogli malo odmoriti ruke.
Divno je vidjeti kako bebice unose jednu novu posebnu dozu radosti u svaku obitelji, sve članove zajendo na okupu...a još je divnije kada imaš priliku gledati kako tvoja baka i djed primaju u naručje svoju praunuku.
Gledajući te trenutku shvatila sam koliko je bitno iskoristiti svaki trenutak i uživati u svakom danu jer nikad ne znaš koji je posljednji....
Prije nego nam je došla Mila, čitala sam o savjetima koji se nude roditeljima i mamama koji su sami i koji nemaju nekoga da im pomaže. Prva prekorisna stvar je da si mjesec dana prije poroda neka jela napravite u većoj količini i onda ih zamrznite kako biste imali za ove dane. Pogotovo se ovo može iskoristiti kad je riječ o juhama koje tih dana oporavka puno pomažu.
Dane prije termina osigurajte si za prirpemu frižidera (bilo odlaskom u kupovinu, bilo organiziranjem dostave namirnica na kućnu adresu), kako prvih dana nakon dolaska iz bolnice nemate potrebu hitno odlaziti u nabavku.
Osmislite si unaprijed tjedni meni kako biste barem okvirno imali spremne potrebne namirnice i jelovnik koji ćete moći što je bolje unaprijed organizirati i brzo pripremiti.
Iskoristite dostavu hrane.
Mi smo se, pogotovo za večeru, znali počastiti dostavom.
Ajme kako sam bila sretna kada sam jela pizzu prvi put nakon poroda.
Pijte puno tekućine. Vode prije svega. Čaj ako volite. A ono što je meni posebno odgovaralo tih dana je kompot, bijelu kavu i čokoladno mlijeko.
Obožavala sam tih dana kompot od jabuke i krušaka. Ajme kako mi je to pasao...i još veći plus je bio što sam znala da i meni i Mili pomaže i radi dobro.
A čokoladno mlijeko? Dok nam nisu dali čokoladno mlijeko u bolnici jedan dan za užinu ne sjećam se kada sam ga zadnji put pila, a onda sam sve to nadoknadila tih dana. I dalje traje ta ljubav, ali sam je uspjela ograničiti.
A divka bijela kava? O toj ljubavi zauvijek bih mogla pričati....
Uglavnom, što se tiče prehrane moj savjet bi bio da tih dana jedete što je više, zdravije i kvalitetnije moguće jer će to pomoći i vama u oporavku i bebici u razvoju.
Kada je Kiki počeo raditi i naš se ritam, pogotovo jutarnji, počeo mijenjati.
Više nisam imala uslugu doručka u krevetu pa sam shvatila da je najbolje navečer pripremiiti plan za doručak kako bi ujutro što prije krenula u akciju, a ne gubila vrijeme na razmišljanje. Super su bili smoothiji koje bi prirpremila dan prije, chia puding ili zobena kaša.
Nešto brzo, a zdravo i fino...
A sve drugo, kada ostanete same sa bebicama učite u hodu.
Postajete majstor multitaskinga na svim poljima, a ako ste te vještine več imali izražene i prije, onda postaje joše veći majstor. Jer sve se može kada se hoće, samo je bitna jakojakojako dobra orgnizacija.
I strpljenje. I mir. I dobra energija...unatoč okolnostima koje ponekad budu izazovne.
Period prilagdobe na novi život i novog člana obitelji jako je bitan.
Jako je bitan i za psihicko stanje mame.
U danima kada i dalje koristimo jednokratne gaćice i uloške i kada još uvijek trpimo fizičku bol bitno je da uočimo i da li osjećamo i psihičku bol. Bitno je razgovarati sam sa sobom, ne potiskivati osječaje i biti iskren prema sebi, ali i drugima oko sebe.
Ako ne možete sami analizirati osječaje, razgovarajte sa osobom u koju imate povjerenja, koja vas može utješiti, naučti i/ili oraspoložiti. Sve što osjećate tih dana je normalno i sugurno postoji još neke mame koje su to osjećale. Niste jedini ni sami.
Ukoliko vam sa javi bilo kakvi simptom tuge ili postporođajne depresije postoje organizacije i grupe koje vam mogu pomoći čak i ako pomoć zatražite anonimno. Ali zatražite ju. Jer tako ćete pomoći i sebi, ali i vašoj bebici.
Tih dana pokušavamo vraiti svoj životni ritam, a to se odnosi i na nastvaka obavljanja vaših hobija i omiljenih beuaty rituala.
Iako sam i dalje koristila veće koliične uložaka, jednokratne gaćice zbog udobnosti i za tuširanje nisam koristila moje uobičajene favorite jer je preporuka bila samo voda, ipak sam posvetila slobodno vrijeme sebi.
Stoječki sam prala kosu što nisam radila na taj način godinama, koristila sam figaro za šetnje, kao i šminku,
stvaljala makse na lice i uživala u kupkama za opuštanje stopala, a o kremema i uljima za tijelo da i ne govorim...
Na mene su ti rituali utjecali tako da sam se osjećala odmah bolje, još bolje nego prije...
Tjelesna transformacija koju prođete nakon poroda ostavlja trag...
Većina izgubi polovicu nakupljenih kilograma odmah isti tjedan, a drugu nadam se brzo nakon nekog vremena...
Tako je i meni bilo...polovicu sam odmah izgubila, a druga čeka. Što se tiče prehrane uzela sam si mjesec dana, maaa period babinja da uživam neopterećeno, a nakon toga sam odlučila da ću pripaziti da ne pretjerujem. Sada imam jedan jako važan razlog da budem što zdravija i u što boljoj formi.
Što se tiče forme, rekla bih da je najbitnija forma ruku zbog čestih nošenja i podizanja tako da sma ja nakon desetak dana od poroda počela vježbati ruke. Našla sam odličnu seriju vježbi od 4 minute koje mi pomažuda ojačam ruke.
Zaključila sam da je to za početak dovoljno uz hodanje.
Upravo zbog toga što možda nakon poroda nećete moći odmah stati u svoje najdraže traperice ili haljine, moj savjet bila bi preprema nekih outfita unaprijed. To znači da je super ako imate unaprijed spremne kombinacije za šetnje kako bi vam priprema izlaska sa bebicom trajala što kraće, a da se vi osjećate ugodno i da vama bude udubno.
Također, ako vam bebica dolazi u periodu kada je prijelazno razdoblje između godišnjih doba pripremite tu robu unaprijed jer tada ipak imate malo više vremena za sortiranje vreća i raznih space bag-a...Ja to nisam napravila jer nisam mislila da će toplo vrijeme doći tako brzo i sada mi već neko vrijeme u sobi stoje još neke vreće neraspremljene koje još nisam završila sa sortiranjem.
Čekaju bolje dane i dane kada će biti prioritet broj jedan jer sada definitivno nisu. Nemojte biti kao ja i napravite to na vrijeme neovisno je li vas u narednim mjesecima čeka ulazak u zimu ili u ljeto.
Osim toga, online shopping je najbolja stvar na svijetu pa vam to može olakšati shopping i za vas i za bebicu. Često na taj način nađem neke stvari koje niti ne dođu u riječke dućane ili su na posebnom sniženju.
Jedna od najbitnih stvari koje sam shvatila u ovom periodu je da bilo koju minutu slobodnog vremena provedeš tako što ćeš raditi nešto za sebe, nešto što voliš i što te opušta. Što god za vas to predstavljalo barem neko vrijeme i barem nekoliko puta tjedno ..
Meni je to bio blog na kojem sam odlučila biti aktivnija, na kojem sam odlučila pisati i o nekim drugim temama i na kojem sam odlučila sačuvati uspomene s Milom zauvijek,
Svaki slobodan trenutak, pogotovo navečer, provela sam u istraživanju i pisanju za blog.
Kiki je rekao da bih trebala napisati i jedan post o tome kako je usklađivati pisanje bloga i majčinstvo.
A ja bih tu, uz ta dva polja nadodala i posao jer mnogi se ( u inozemstvu) već nakon 6 tjedana vraćaju na posao.
Također, vrijeme koje sam provela sa frendicama u šetnjama dok je Mila spavala u kolicama puno mi je značilo.
Pričanje i o nekim drugim temama osim o podojima i broju promjenjenih pelena bilo je osvježavajuće. Pogotovo razgovori o vjenjčanjima, o tome što obući i gdje otputovati. O tome mogu pričati uvijek i zauvijek...
Isto tako, vrijeme za dvoje probajte ne zanemariti...
Razgovarajte, smijte se, kuhajte, ljubite i gledajte film sami.
Mi smo koristili svaki slobodan trenutak za nas, a najčešće bi naše bile večeri.
Tijekom dana uživati ćete zajedno u mirisu, dodiru, svakom napretku i osmijehu vaše bebice i
nećete se moći sjetiti kako vam je izgledao život prije i kako ste mogli bez te ljubavi...
Uživajte u svakom trenutku, slikajte se, snimajte, čuvajte uspomene. iskoristite svaki dan na maksimumu, meditirajte,
zahvalite na svemu što imate i volite se najviše na svijetu.
Ako te pitaju moja ljubavi
Jel' nan lipo reci je
Imamo na svitu sve
Ako me pitaju moja ljubavi
Jel' mi fali život otprije
Reć' ću nije ga ni bilo bez tebe
Volimo te puno Mila,
mama i tata