Moda
Mama preslatke Morane i dečkića koji stiže ovo ljeto, Maja Marić misusovo, još je jedna supermama koju sam upoznala zahvaljujući Instagramu.
Njeni tekstovi su sve. Mogu ih čitati svaki dan, cijeli dan, po nekoliko puta ponovo i već sam joj više puta rekla da jedva čekam čitati njenu knjigu.
Recite joj i viiiii to molim vas pa će nas možda i poslušati...pa ćemo možda ubrzo na plaži, u ležećem položaju uživati s koktelom i njenom knjigom u ruci.
Ako još niste čuli za njen blog misusuovo ovdje i na kraju teksta imate direktan link, a u ovom tekstu možete ju i bolje upoznati.
1. Jesu li trudnoća i majčinstvo promjenili tvoj pogled na svijet?
U potpunosti. Ja sam bila jedan od onih tipova koji je želio dijete, ali ne zna što to dijete donosi. Nikad nisam bila zainteresirana za tuđu djecu, nikad nisam znala što bih ja trebala raditi s njima i sl. I ozbiljno sam se bojala ‘što ako mi se ne uključi majčinski instikt’. A onda sam rodila i sve se promijenilo!
http://www.misusovo.com/2016/01/sto-sam-naucila-o-sebi-od-kada-sam-postala-majka/
Osim što sam dobila tu dodatnu dubinu i naučila kako zapravo izgleda bezuvjetna nemjerljiva ljubav, imam osjećaj da sam postala bolja osoba. Kvalitetnija. Više se borim za sebe i svoju obitelj, brža sam i manje melodramatična, snažnija sam i konstantno razmišljam par koraka unaprijed. I toliko sam radosnija – na dnevnoj bazi.
2. Kako je prošla trudnoća: imaš li neke savjete ili riječi potpore za mame koje trenutno prolaze strah, mučnine ili mirovanje?
Prva trudnoća bila je školska i besprijekorna. Osim standardne trudničke anksioznosti, nisam imala drugih problema i tu sam imala puno sreće. Ja sam jedna od onih trudnica koja je vozila bicikl do trećeg tromjesečja (a onda prestala jer je bio 11.mj), putovala s mužem, jela sve što mi se jede i sl. Jedina prava boljka koja me pratila cijelu trudnoću je grozna žgaravica za koju nema lijeka.
Sada u drugoj se ponavlja sličan scenarij i ja se najiskrenije nadam da će tako i ostati. Ok, skoro isti scenarij, ali puno kaotičniji zbog starije seke i drugačijeg tempa života – no to je nešto što me zabavlja i zato pokušavam i pismeno poratiti promjene i razlike
http://www.misusovo.com/2019/01/razlike-izmedu-prve-i-druge-trudnoce-prvo-tromjesecje/
http://www.misusovo.com/2019/02/idilicna-trudnoca-duga-i-ostali-jednorozi/
Ali znam mnogo mama kojima nije išlo glatko i koje su morale proći sve i svašta kao bi preživjele tih devet mjeseci. Jedini pametan savjet koji imam je – proći će. Pa ako ste vezane za krevet ili wc-školjku, sjetite se samo da je današnji dan samo još jedan dan bliže izlasku iz teškog perioda i upoznavanju svoje bebe. I vjerujte svom liječniku (ako mu ne vjerujete – mijenjajte ga).
3. Kakvo je tvoje iskustvo poroda-trenutak prvog pogleda i prve misli?
To mi je baš bolna tema jer sam neplanirano završila na carskom rezu, a takav postupak je zahtijevao opću anasteziju. Što znači da sam morala propustiti i prvi pogled i prvi dodir i prve misli. Buđenje iz takve anastezije iznimno je naugodno iskustvo i ja sam se 24h nalazila u nekakvom post-porodnom limbu. Zaspala sam sa stomakom, a probudila se bez stomaka i bez bebe. Omamljena i u groznici od lijekova, sva u bolovima, izrezana i van sebe. I to mi je bio najteži dan u životu. U Slavonskom Brodu nemaju praksu dovođenja djece u tzv. Šok-sobu što je značilo da sam ju u ta prva 24h vidjela samo dva puta. Dotaknula niti jednom. I to me baš dugo dugo mučilo.
Ne moram ni spominjati da je ta noć bila najduža u mom životu i da ju kasnije nisam niti ispustila. Ali sve je dobro što se dobro svrši tako da ne mogu reći da je iskustvo bilo negativno – doktori i sestre su obavili odličan posao, moj oporavak je bio brz i relativno bezbolan, sve je napravljeno po pravilima i profesionalno. Ali je psihički bio težak i traumatičan period. No s vremenom sam prihvatila da je tako moralo biti i da me to ne čini lošijom majkom.
Nismo svi isti i nitko od nas nema isti put. Ovo je bio naš. Što znači da i sada, kada očekujem drugu bebu, ne mogu reći da neću proći isto. Ja se zaista nadam da ćemo ovaj puta izbjeći ružnu stranu, ali ako je to način na koji moram roditi kako bi moje dijete bilo zdravo i sigurno – spremna sam to proći još jednom.
4. Sada kada ćeš ići drugi put, misliš li da bi ti nešto pomoglo šta nisi znala prvi put?
Iz medicinskog apsekta – ne. Ja sam zaista bila onaj slučaj koji ušetava u bolnicu s čokoladnim kroasanom i dogovorom za kavu kasnije jer ‘idem samo na standardni ctg’, a sat i pol kasnije me izvoze iz operacijske sale. Ali za drugi put sam obružana samopouzdanjem za dani koji dolaze nakon toga. Sada sam naučila da ako ne znam dojiti, smijem i mogu sestru vući za rukav 30 puta dok me ne nauči (prvi put sam klimala glavom i nisam htjela ‘smetati’), da ako mi nešto ne odgovara, imam pravo to glasno reći, da ako imam pitanja, imam pravo ostati još 3 minute u ordinaciji i pitati. S tim da se ovaj put pripremam i za porod u Njemačkoj tako da imam ponovno jedan aspect iznenađenja – jer opet ne mogu znati u detalje što me čeka pošto je sistem drugačiji.
5. Koje stvari - osobe su ti najviše pomogle u prvim danima?
U prvim danima neophodni su samo muž i patronažna, rekla bih. Lijepo je kad je tu i mama, kad imate pomoć, podršku i savjet. Ali ja sam vrlo brzo naučila da me to umara i da smo najbolji kada smo sami. Jer onda smo mogli pustiti te instikte da se razviju, da sami prepoznajemo što naša beba od nas želi i kako joj možemo pomoći. Mislim da par, ako je zajedno i ako su ravnopravni, sve mogu sami.
6. Koja baby oprema vam je bila najkorisnija?
Morana je bila prvo dijete u obitelji nakon nekog vremena. I totalno smo nasjeli na one ‘mora (s)kupit sve’ fore. Pa smo tako i prije poroda imali sve što se zamisliti može – od kreveta, nekoliko vrsta šarenih popluna, preko baby gyma pa sve to hranilice, kuhala na par i baby-cama. Sve. Kuća nam je u jednom trenutku izlgedala kao da je igraonica eksplodirala unutra.
Ovaj put ne namjeravam ponoviti tu grešku. Ovaj put idemo minimalistički. Treba nam nekakva kolijevka, dobra kolica i autosjedalica te osnovna robica i oprema. Sve ostalo ćemo uzimati kako vrijeme prolazi i kako beba pokaže zanimanje. Eh, da, i dobar set duda. Jer ja sam jedna od onih koja vjeruje u to da je duda iz raja izašla!
Što se dužeg perioda tiče i stvari za koje sada mogu reći da su se isplatile i da bih ponovno kupila – za mene su to kolica (kod nas obožavana Bugaboo), babycam (za anksiozne majke kao što sam ja) i kvalitetno noćno svjetlo (jedino gore od sudaranja u mraku je paljenje svjetla u 3 ujutro). Eh da, i kvalitetna auto sjedalica! Bez nje nigdje!
Sve ostalo je zamjenjivo: je, lijepo je kad dijete ima Stokke personaliziranu stolicu, ali ništa mu neće biti ni u onoj iz Ikee za 100 kn. Isto je s krevetićem i mobilima, s podlogama za pod i onim njihaljkama/stolicama. To ovisi samo o osobnom budžetu i ničem više.
7. Kako najdraže provodiš vrijemezamamu i imas li tu mogucnost?
Morana je sada već velika tako da sam ispraksana u ‘vremenu za mamu’. Imam it u sreću da ne radim svaki dan, a kada radim, to je popodne kada je ona s tatom tako da su jutra uvijek samo moja. I to me spašava, moram priznati. I tada se obavlja sve – od dugog ispijanja kave uz pisanje bloga i Instagram, preko odrađivanja treninga, pa sve do kućanskih poslova, kuhanja i obavljanja tjednog šopinga.
Iako sam ja jako isključivao oko ‘mog vremena’. Mislim da je postojalo jako rano – ja sam tip koji ne može funkcionirati bez predaha. Tako da sam uvijek mogla odvojiti vrijeme za sebe. Jedino što je na početko to ‘vrijeme’ uključivalo tuširanje na miru i scrollanje instagramom na wc-u, a kasnije se razvilo u nešto više. Iako i sada, kada gledam unazad, mogu reći da sam najviše voljela te periode kada bi ona spavala kraj mene, a ja pijuckala kavicu i tišini i čitala.
Vremena ne mora biti puno, bitno je samo da postoji.
8. A #vrijemezamamuitatu? Prvi spoj nakon rodenja ili neki zajednicki trenuci ( gledanje filmova navecer, putovanja, setnje, kave ujutro i sl)
Tu smo poprilično loši jer živimo u Njemačkoj, daleko od baka servisa i ostalih blagodati blizine. Tako da smo na početku, dok smo još bili u RH, imali i večeri za kino i druženje s prijateljima i vrijeme samo za nas. Sada je vrijeme samo za nas – svaki dan poslije 21h. Ponekad zovemo babysittericu i odemo na koncert, ali nismo još to uveli kao pravilo. Ali morat ćemo!
Zapravo smo par koji oduvijek jako puno komunicira i volimo provoditi vrijeme zajedno pa valjda zato nikada nismo imali osjećaj da nam nešto fali. Jer uvijek smo tu jedno za drugo i (gotovo) uvijek prisutni pa tako nadoknađujemo to što nemamo pravi ‘date night život’. Ali bili smo zajedno 9 godina prije nego se Morana rodila – koliko dateova čovjek mora imati?! ;)
9. Šta ti je najviše pomagalo u izazovnijim trenucima majčinstva?
Mama, Instagram i saznanje da ništa nije vječno. Tim redoslijedom. Mama je tu uvijek za sva pitanja ikad. Imam i tetku koja mi je strašno bliska, a uz to i medicinski radnik tako da ja ne trebam google – ja imam njih dvije. I tako je bilo cijeli moj život, tako je i sada (baka je joker zovi samo za kulinarska pitanja je rove dvije tu svjetski podbacuju). Instagram je tu da me informira, da mi pokaže tu drugu, ljepšu stranu, al i jednu ranjivu sirovu crtu. Od samih početaka sam pratila nevjerojatne žene koje su mi otvarale oči i nisu bile tu samo za namještene kadrove i sponzorska darivanja. Zaista sam tu puno naučila, vidjela i stvarila zajednicu koja mi je trebala, a nije postojala u ‘realnom ‘ životu. I zato sam beskrajno zahvalna.
Zato valjda i imam profil (i blog) kakav imam – jer imam potrebu nastaviti s tim. Uvijek mislim da možda postoji netko u tom trenutku tko treba vidjeti da je i moj život ponekad us***, da se ponekad raspadam, netko tko treba vidjeti da će stvari ići na bolje, da je imati dijete, ali i planove, nade i projekte istovremeno ostvarivo. Možda netko treba ljudsku konkciju baš u trenutku u kojem mu je ja mogu dati. I to je bogatstvo društvenih mreža.
I ono što je pomagalo kad je bilo najteže je upravo to saznanje da ništa nije vječno. Sve će proći. I grčevi će prestati i zubići će izaći i temperatura će pasti. I kada pomislite da više ne možete, beba će izaći iz strašne faze i ući u bolju. Pa onda u goru, ali to sad nije tema.
10. Kako izgleda obiteljski život u Kölnu i okolici?
Mi smo prezadovoljni i uživamo. Volimo taj njemački način života kada se puno vremena provodi u prirodi, ide se van u svim vremenskim uvjetima, uvijek je sve puno sadržaja i opcija, a čak je i klima blaža nego u Hrvatskoj. Morana se skroz uklopila i priča savršen njemački, a nama je to kao roditeljima dovoljno. Naravno, uvijek postoji doza nostalgije, ali ja vjerujem da tako samo još više cijenimo vrijeme koje provedemo u Hrvatskoj s obitelji. Mi smo ovdje trenutno sretni i u ove dvije i pol godine mogu reći da smo izgradili dobar život. I nastavljamo u tom smjeru. U svakom slučaju smo ušetali u neočekivanu avanturu koju bih preporučila svima. Ima nešto nevjerojatno u osnaživanju i upoznavanju sebe kada se tako makneš od svega što poznaješ i zakoračiš u nešto novo. Nikad ne znamo gdje će nas život odvesti, ali strašno smo sretni što smo se ohrabrili na ovaj korak – pa gdje nas put dalje navede…
Tečajevi prije poroda: da ne
Baby shower : da ne
Zajednicka soba nakon poroda/ odvojeno
Jesi li koristila izdajalicu; da ne (ali samo u rodilištu, ja nemam dobro iskustvo s njima)
Jeste li koristili dudu: da ili ne
Vole li se voziti u jaju; da ili ne
Vole li se voziti u kolicima da ili ne (ali ne u korpi, a gospođica je preferirala i određenu marku kolica s godinu dana)
Klokanica/bez klokanice
Cosleeping/naučeno spavanje u kreveticu od prvih dana
Spavanje tijekom cijele noci ili ne
Problemi sa dojenjem: da ili ne (Rodila sam na carski rez i to je uzrokovalo da mi mlijeko ‘kasni’. Kada je napokon došlo, treći dan u sred noći, probudila sam se s temperaturom, bolovima i groznim mastitisom. I bebom koja je još premala da uopće zna pravilno sisati, a kamoli meni ‘riješiti’ upalu. To je dovelo do tri dana naizmjeničnih injekcija, bolnih izdajanja, plakanja na sav glas u sred bolničke sobe i sl. Najteži trenutak cijele moje trudnoće i majčinstva. Ali sestre su me spasile. Uspjeli smo riješiti mastitis i uspješno dojili godinu i pol.)
Kasšce ili blw ( Morana ima punih pet godina tako da smo mi sada već iz ‘stare ere’ i za mene je revolucija bila parno kuhalo + mikser, a za drugu bebu ćemo vidjeti kada dođe do toga)
Zubići : bolno iskustvo ili ne
Grčići : bolno iskustvo ili ne
Kod grčeva, kao i kod izbijanja zubića, treba biti svjestan da je to jednostavno faza koja ‘mora proći’. I proći će. I svaki roditelj će imati svoje savjete i tajne savjete, ali jedina prava istina je da nikad ne znate što će pomoći vašoj bebi, a što ne. Svi mi živimo po principu pokušaja i pogreške i to je sasvim ok. Zapamtite – taman kad mislite da ste NAPOKON shvatili sistem, beba će izaći iz te faze i ući u novu. Tako da: samo opušteno
Putovanja sa malom djecom : da ili ne (U kontroliranim uvjetima. Mislim da sa oni koji krenu na putovanja s djecom i očekuju tempo kao prije djece dožive žestoko raočaranje. I onda im ostane taj ‘nikud s djecom’ gorak okus u ustima. Ali nisu kriva djeca, kriv je stav. Jer naravno da ne možete obilaziti Louvre s četveromjesečnom bebicom, kao što ne možete ni ležati na plaži uz knjigu i koktel s dvogodišnjakom. Naša putovanja su prilagođena Morani od prvog dana. Na prvo more smo išli s 4,5 mj i vodili sa sobom moju mamu – tako smo dobili dovoljno ruku da svi mogu imati sat uz knjigu i koktel, ali i uživanje uz prvo bebino ljetovanje. U Stockholm smo išli avionom kada je imala 11 mjeseci, ali smo bili kod prijatelja u stanu i grad obilazili u 2 intervala po 2 sata. Tako smo nastavili i Morana i dalje s nama ide gdje god nam padne na pamet.)
Jaslice vrtić teta čuvalica
Predivna trudnice hvala ti što si sudjelovala u ovom intervjuu.
Nadam se da će i tvoje iskustvo pomoći nekoj mami.
Jedva čekam sve tvoje tekstove na blogu misusovo
i Instagramu misusovo
Uživaj u trudnoći i u naše ime daj punooo pusa Morani.