Moda
Prije nego što sam postala mama bila sam blogerica.
Kada sam ostala trudna, osim klasičnih trudničkih pitanja pojavila su se i ona vezana za blog i točno se sjećam trenutka kada su me prvi put pitali : hoćes li nastaviti blogati i kada budeš mama?
Zastala sam na trenutak. Kroz glavuuu mi je prošlo svašta. Od toga kako Kiki ne bi htio da slikam našu bebu tisuću puta, razmišljanja kako ću pisati blog o temama koje ne znam, do toga hoće li mi i tada biti neugodno šta će neki ljudi misliti o tome....
Zapravo, iako sam tada gotovo pa nesvjesno odmah izgovorila: daaaaa, mislim da hoću...zapravo uopće nisam bila sigurna hoću li to htjeti raditi.
Za početak, pitanje je bilo hoću li uopće htjeti dijeliti intimu vezanu za trudnoću, a potom kada naša djevojčica dođe na svijet hoću li je htjeti i tako zaštiti od svega onoga što inače sa sobom nosi život pa i samo bloganje.
Hoćuu li uopće htjeti dijeliti intimu u trenucima koji su ionako osjetljivi i riskirati da će se naći netko tko će svojim komentarima povrijediti moj život na bilo koji način?
Hoću li pristati na to da kao i većinu mama koje dobiju prvo dijete ( ali i poslije) budem izložena i na taj način još većem broju komentara...je li gladna, je l' joj hladno, da li dojiš...
Prije mi je bilo jako neugodno zbog želje za bloganje, onda sam nekako s vremenom po tom pitanju postala manje osjetljiva, ali u situaciji kada sam ionako bilo u strahu, nesigurna i pod posebnom dozom hormona nisam znala šta se sve može dogoditi kada jednom krenem pisati i o beba temama. Također, tada sam se pitala ima li to uopće smisla i postoje li uopće ljudi koje zanima moje iskustvo majčinstva na isti način kao sto sam do tada pisala o hrani, modi ili putovanjima?
Iako to tako možda ne izgleda na prvu, pitala sam se želim li uopće biti mama blogerica i stavljati svoju intimu i dijete na izvolte svima.
Iako to tako ne izgleda, ja sam inače introvertna osoba i nisam netko tko dijeli sa svima sve moguće informacije o privatnom životu.
Netko tko bi prvi put ušao na moj Instagram profil ili blog apsolutno to ne bi primijetio međutim činjenica je da sa su sve te objave prošle beskrajnu analizu
u mojoj glavi : objaviti tu sliku ili ne.
Zapravo, mislim da mi kao introvertnoj osobi društvene mreže i bloganje odgovaraju po svom načinu djelovanja (iza ekrana), a posebno u smislu optimizma, pozitive i ljepote inspiracije koje mi puno pomažu u rješavanju anksioznosti, ali to je već druga tema o kojoj svakako mislim posebno pisati...
U svakom slučaju već i prije sam naučila kako iz života ukloniti negativnosti i ono što mi ne odgovara i okružiti se samo onime što mi čini dobro pa sam na isti način to postupanje uvela i na društvene mreže. Unfollow je opcija koja postoji s razlogom, baš kao i block. Kao mama odlučila sam da ću te opcije koristiti i češće nego prije.
Još i prije nego sam ostala trudna znala sam da ću čekati s objavama o trudnoći.
S obzirom na puno priča koje znam kada trudnoće nisu nažalost izdržale do kraja i pretpostavljajući koliko to mora emocionalno biti teško znala sam da ću čekati...
Da se mene na prvu pita, ja bih s objavom čekala do poroda hehe, ali trbuh mi je tada kada smo na fejsu i Instagramu objavili da sam trudna,
bio već dosta vidljiv pa zapravo skrivanje više nije bilo moguće.
Bila sam trudna 20 tjedana kada smo objavili trudnoću i iako sam odgađala tu objavu iz straha,
zapravo je s tom objavom već tada došlo toliko divnih poruka, priča i želja koje su me oraspoložile i ohrabrile za dalje.
Smatram da je bitno o svemu pričati i da priče koje smo prošli pomažu drugima koji se možda nose sa sličnim problemima ili strahovima...
i takve price mogu pomoći da strahovi i izazovi lakše produ...
Cijelo vrijeme nadala sam se naravno da naše iskustvo neće biti tužno....
Sjećam se kako sam plakala dok sam gledala ana2cats video o njenom gubitku bebe i koliko me srce boli svaki put kada čujem takvu sličnu priču u svojoj okolini i bilo me strah...Ali zaista mislim da se sve događa s razlogom pa nažalost tako i te priče.
Kako to i inače biva, tako sam se i ja za vrijeme trudnoće spontano okružila sa sve većim brojem mama oko sebe kako u privatnom tako i Instagram životu.
Taman u isto vrijeme kada sam ja bila trudna velik broj cura na Instagramu je isto očekivao prinove, a sve dok i sama nisam odlučila da je vrijeme da cijelom
svijetu kažemo da dolazi i naša bebica, iz prikrajka sam na profilu lajkala, pratila i proučavala sve veći broj mama profila.
Svi ti mama profili i cijela ta komunikacija zapravo mi je pomogla da se osjećam bolje i sigurnije.
Podrška i lijepe zelje pomagale su da vjerujem da će sve biti dobro i da će nam Mila doci...tada sam shvatila kako je cijela ta priča oko mama na društvenim mrežama divna.
Znajući koliko je meni to samoj pomoglo, odlučila sam da ću i ja dio bloga sigurno tome posvetiti jer sam tada razmišljala kako će možda i moje iskustvo nekome pomoći.
S vremenom sam shvatila zašto mame stavljaju slike svojih beba na svoje društvene mreže, zašto pričaju o svim izazovima koje majčinstvo sa sobom nosi, zašto blogaju i koliku vrijednost imaju sve te priče. Pritom, odgovarajuću na pitanje, zašto mame blogaju pod blogom podrazumijevam dokumentiranje majčinstva iz bilo koje perspektive društvenih profila.
Za početak,
1. U moru stranih tutorijala, blogova i portala dok ste trudni primijetit ćete odmah da kod nas u Hrvatskoj nije baš tako velik izbor takvog sadržaja...
Forumi su za mene druga priča jer tamo čitajući nečije iskustvo uopće ne možeš dobiti osjećaj da je to neka stvarna osoba kada se skriva iza nekog tajnog imena...s obzirom da sam ja veliki obožavatelj internet istraživanja iznenadila sam se kada sam shvatila da postoji tek jedan časopis koji sve takve teme obraduje detaljno i redovito, a da postoji velik broj web stranica na kojima zapravo možete naci puno savjeta, ali ne možete vidjeti puno priča iz osobnog iskustva.
Sve su to neki kopirani članci, neki kao savjeti doktora koji su napisani u tri reda i sve neke liste stvari koje vam trebaju, a zapravo uopće nisu jasno i detaljno napisani.
Aaaa ja volim detaljno o svemu, a pogotovo o tim temama. Kada sam vidjela da nisam našla nijedan članak o iskustvu poroda u KBC-u Rijeka to je bio trenutak kada sam odlučila da ću sigurno o tome pisati kada dođe naš trenutak jer znam koliko bi mi priče nekih stvarnih ljudi, kao i stvarnih slika pomogle u pripremi na taj najvažniji životni trenutak....
Isto to sam pomislila i za popis stvari za rodilište i prvih mjesec dana s Milom, a nakon što su mi se javile mame kojima su neki od tih članaka pomogli shvatila sam da sam donijela dobru odluku jer je zaista moje iskustvo nekome pomoglo...
2. Ja zadnjih mjesec dana trudnoće više nisam radila i u tom vremenu sam shvatila koliko sam bila fokusirana od 0-24 na dolazak bebe.
Da, bila sam i do tada naravno fokusirana na to, ali s obzirom na posao i drugačiji životni ritam nisam baš toliko vremena do tada koristila misli za to.
Ja sam imala sreću pa sam uživala u tom gniježđenju zadnji mjesec, ali sam razmišljala o svim onim mamama koje imaju rizičnije trudnoće te čuvaju bebice mirovanjem doma ili u bolnici i nekoliko mjeseci prije poroda..
Mobitel i internet su tih dana najbolji prijatelji, a često i jedini način komunikacije pa zaista nije ni čudo sto su mame dosta vremena na netu i što koriste puno vremena ili na pisanje ili na čitanje raznih članaka. Tih mjesec dana doma koje sam provela doma mislim da sam potrošila najveću količinu interneta ikad, a istu količinu sam vjerojatno nastavila koristiti i u prvim tjednima nakon sto nam je Mila došla.
Em zato što mi je internet pomogao sa svim mogućim pitanjima koje sam imala uz zahvalnost sto je neka mama isto odlučila pisati o raznim mama temama, em zato što mi je internet pomogao da mi odvrati pažnju od bolnih početaka dojenja ili kada bih zaspala zarobljena kraj Mile bez mogućnosti, ali i bez želje zapravo da se od nje pomaknem....
3. Sva sreća na društvenim mrežama možeš otkriti toliko puno profila i sam izabrati s čime se želiš okružiti i s kojima slikama na feedu želiš započeti dan tako da sam ja otkrivala skoro pa svaki dan toliko divnih profila i toliko drugih mama, budućih mama da se lajkanje slika i praćenje pretvorilo u neka divna poznanstava i često razmjenjivanje poruka o temama o kojima zaista možeš tako detaljno razgovarati samo s onima koji istovremeno prolaze kroz iste stvari....
Toliko sam tuđih priča čula, čitala, gledala i sva ta i iskustava i savjeti bili su mi i još uvijek jesu od pomoći svaki dan ...
Znanja i iskustva svih mama su neprocjenjiva. Kako su djeca razložita odmah shvatiš iz svih tih različitih priča, ali opet sva djeca ipak uglavnom vole slične stvari pa onda sve te slične stvari saznaš i isprobavaš....grčići, dohrana, proizvodi, uređenje sobica...ako ne samo već iz postova drugih mama onda ćeš otkriti moreeeee savjeta iz komentara.
Sve mame žele najbolje za svoje bebe, ali nitko ne zna baš o svakoj temi sve najbolje pa je po meni svaki način da naučiš nešto novo ili drugačije uistinu koristan.
4. Nakon što prođe prvih nekoliko mjeseci u kojima osim ljubavi, mlijeka i punooo maženja bebama zaista ništa drugo nije od presudne važnosti,
krene uskoro razdolje u kojima je djeci svakim danom potrebno sve više i ciše drugih materijalnih stvari.
Aaaa tu opet veliku ulogu imaju iskustva drugih mame.
Ako nečega na netu ima u sve većem broju to su onda recenzije proizvoda, unboxing videi i favoriti mjeseca....
Proizvoda na tržištu također ima sve vise i vise i zbog toga iskustva drugih ljudi uistinu mogu pomoći u trenucima kada u web shopu ili u dućanima otkrijete tisuću divnih proizvoda i sve bisteeee htjeli kupiti ( jesam li jedina? haha)... Ako vas novčanik u tim trenucima upita šta ćemo sada (jer ne možeš baš sve kupiti.) onda nam tuđa iskustva mogu pomoći u odluci.
Meni se često događa da ne znam odabrati samo jednu stvar pa i onda kada je u moru svih divnih stvari, jedina razlika čak samo u boja, i zato super dođu sva iskustva mama i beba koje su već koristile te proizvode bilo da su zadovoljne ili nezadovoljne s njima (jer rijetko ćete za jednu stvar svih zadovoljit).
Ti komentari prije kupnje zaista mogu pomoći, a ne samo komentari od prodavačice koja možda nije niti koristila taj proizvod ili kojoj je naravno sve odlično.
5. Eeee tu dolazimo do negativnosti koje su se često počele javljati kada je tema mame blogerice.
Iskrenost recenzija? Plaćene reklame? Zarada nauštrb djece?
Mislim da se već nakon nekoliko postova može osjetiti misle li mame iskreno ili ne.
To se po meni zaista odmah osjeti, a kredibilitet je nešto sto je od iznimne važnosti u svijetu bloga.
Jednom kada se to izgubi, vrlo teško se zaboravlja i vraća ...tako da ja, koliko naivna nekad bila i izgledala, zaista sumnjam da netko to želi izgubiti za nekoliko besplatnih proizvoda pa čak i onda kada je riječ o plaćenim suradnjama.
Zaista mislim da neovisno o financijskim transakcijama na račune ipak najvažnija ostaje iskrenost prije svega.
Mene često prijatelji zezaju da sam dobri duh Instagrama jer većina slika na kojima smo Mila i ja s nekim proizvodima ili odjevnim predmetima zaista nije plaćena suradnja već moja želja da neke naše trenutke zaustavim u vremenu i sačuvam u našem virtualnom albumu ili da podijelim s drugima naša iskustva s nekim proizvodima.
6. Plaćene suradnje? Šta možete zarađivati od toga?
To je vrlo često pitanje...možda je to i jedan od razloga zašto (neke) mame blogaju.
Ne krivim nikoga ako je to i jedini razlog.
S obzirom na minimalne naknade koje mame imaju za vrijeme porodiljnog ( neovisno jesu li zaposlene ili nezaposlene ) zaista nije ni čudno da svaka mama ima želju za povećanjem kućnpg budžeta.
S obzirom na sve potrebe koje djeca imaju sigurno je da svakoj mami dobro dođe bilo kakav dodatni prihod, poklon, kod s popustom ili slično....
Zaista bi bilo divno kada bi sve mame blogerice zarađivale od toga na isti način kako to zarađuju neke mame unutar i izvan HR, ali kao i u svim drugim blogo sferama, tako i u ovoj nisu svi plaćeni uopće ili jednako.
Ja sam osobno daleko od toga da mogu to nazvati izvorom svojih prihoda.
Međutim znam neke mame koje su od toga razvile svoje poslove i koje žive od toga.
Mislim da bi sav trud i vrijeme koji stoji iza neprospavanih noći, isprobavanje pisanja postova u bilješkama na mobitelu za vrijeme dojenja ili za vrijeme hendlanja svakodnevnih obveza bilo divno naplatiti. Stvarno mislim da bi to bilo savršeno i odmah bih to potpisala ...
Ali, veliko ali!
7. Kao i sa svim novim zanimanjima u Hrvatskoj tako i kada je riječ o bloganju mama ulazak u taj svijet jednostavno- trenutno i na početku nije oportuno promatrati (samo) sa financijskog aspekta.
Ako vam sam trag koji ostaje iza vaših blogova i pomoć koju pružate svim budućim mamama nije dovoljan razlog za bloganje onda nisam sigurna koliko ima smisla sve to mučenje i trud dok se to jednom ne počne naplaćivati...a možda postoji mogućnost i da taj trenutak ne dođe nikad.
Po meni ulazak u taj svijet treba biti popraćen razlozima koje sam prije navela: - pomoć drugim mamama, pomoć da se osjeća bolje, da nauči nešto novo, da se nasmije, oraspoloži, da otkrije neke nove brendove ili mjesta gdje može naći robicu, cipelice i svu dječju opremu....
Slazem se da bi bilo bi super kada bi uz sve to došao i financijski dio kolača, ali ja sam se naučila veseliti nekim drugim slatkim događajima u cijeloj ovoj priči.
Organizacija nagradnih igri ili mogućnost kupnje uz popust s mojim kodom trenuci su koji me posebno vesele....
Da, novci na računu vesele, ali neke stvari se zaista ne mogu mjeriti s novcem i po meni, gdje ćeš veće sreće nego kad se sreća dijeli.
8. Jos jedan bonus bloganja su foto sessioni. Meni je to možda i najvažniji bonus hehhe
Naslikavanje s Milom dok još ne može reci ne ( kao tata hahahha) i stvaranje tisuću uspomena za mene je definitivno najdraži dio bloganja.
Možda bi vas začudilo kolikoje veliki broj mama koji nema takve uspomene sa svojim bebama u prvih godinu dana života jer ih nije imao tko slikati, jer su mame slikale samo svoje bebe ili samo druge ljude sa svojim bebama...
Ne kažem da je to neki big deal i da su nešto propustile zbog toga, nego to kažem samo zato jer su mene upravo takve priče koje sam čula podsjećale da ne propuštam nijednu priliku za čuvanje uspomena.
Ne želim pritom misliti o tome hoće li netko na bilo koji način zloupotrijebiti te slike.
Jednostavno, kao i u životu, napravit ćemo sve da ju zaštitimo maksimalno, odredit ćemo granicu intime i osobnih podataka i učiti je kako da se i sama čuva...
i na društvenim mrezama i u zivotu.
9. Sreća je najveći razlog zašto mame blogaju i ostavila sam ju na kraju jer je po meni najvažnija,
Toliko puta su mi umorna jutra i pospani dani postali lakši kada bih vidjela objave drugih mama i na blogu i na Instagramu.
Nek situacije su mi u sekundi postale ljepše ili lakše.
Sreća koja se dijelila putem blogova i Instagrama je nešto na sto sam bila fokusirana i prije nego sto sam postala mama i znajući koliko je posao mama težak i koliko malo dijeli svaku mamu od postporođajne depresije...shvatila sam da je iznimno bitno raditi i dalje na očuvanju mentalnog zdravlja.
I dalje svoje brijeme maksimlano organizirati kako bi ostalo vremena za meditiranje i rad na sebi - pa makar to značilo i samo 1 minutu u danu ili samo 1 stranicu neke knjige.
Mene veseli promicati takav način života i dijeliti pozitivnu energiju dalje.... i zato sam odlučila biti aktivna na blogu i nakon sto sam postala mama.
Statistika na blogu rekla bi da sam s dolaskom Mile postala čak i aktivnija u pisanju nego prije, a da su i neki postovi na tu temu čitani i u velikom broju pa me i taj podatak dodtano veseli.
10. Ono što me ovih dana posebno veseli je ideja na koju sam došla upravo nakon razmišljanja i odgovaranja na pitanje zašto mame imaju potrebu pisati i blogati o majčinstvu.
Upravo zato odlučila sam da je vrijeme da sva iskustva svih mojih dragih Instagram mama okupim na jednom mjestu i da na taj način stvorimo bazu različitosti koja će pomoći svim drugim mamama.
Odlučila sam da priče o svim našim različitostima i sličnostima zaslužuju negdje biti zapisane.
Sličnosti i različitosti iz kojih učimo, uz koje nam je lakše, uz koje i plačemo i smijemo se....
Bez osuda i bez vrijeđanja, već s naglaskom na informiranje i učenje novosti koje nam mogu pomoći, koje mogu pomoći svim novim mamama.
Jako sam sretna zbog nove kategorije na blogu - Insta mame i jedva čekam da s vama podijelim sve divne priče mama koje sam upoznala na Instragramu,
a ta kategorija ujedno je postala i moj najdraži odgovor na pitanje: Zašto mame blogaju.